Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03 i 35/05) donesen je prije deset godina i do danas je dva puta mijenjan samo u malom dijelu te je, protekom vremena, uočena potreba za njegovom daljnjom izmjenom i dopunom. U Narodnim novinama br. 127/13 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nasljeđivanju koji je stupio na snagu 26. listopada 2013.
Osnovna novost su izmjene u vezi ošasne imovine, odnosno odgovornosti za ostaviteljeve dugove. Naime, smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći. To znači da se općina, odnosno grad nalaze u specifičnom položaju jer moraju prihvatiti pravne posljedice koje za nasljednike nastaju u vezi odgovornosti za ostaviteljeve dugove. Naime, općina odnosno grad, kao i drugi nasljednici, odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, cijelom svojom imovinom.
Zbog takvog pravnog uređenja u praksi se događalo da su se pojedine općine odnosno gradovi na koje je prešla ošasna imovina našle u težem položaju od onoga u kojem su bile prije toga, i to zato što su ostaviteljevi vjerovnici ostvarivali svoje tražbine na cjelokupnoj imovini općine, odnosno grada (na svim stvarima i pravima koja čine imovinu općine). U pravilu, tražbine su ostvarivane na novčanim sredstvima na računu općine, odnosno grada (budući da je to puno jednostavnije nego provoditi ovrhu na nekim drugim predmetima ovrhe, a i percepcija vjerovnika je da jedinice lokalne samouprave uvijek imaju novaca na računu), čime se dovelo u pitanje obavljanje osnovnih zadaća jedinica lokalne samouprave.
Budući da se općina i grad ne mogu odreći nasljednog prava, radi njihove zaštite, dopunom članka 139. stavkom 6. Zakona o nasljeđivanju propisuje se da ostaviteljevi vjerovnici protiv općine odnosno grada mogu prisilno ostvariti tražbine samo na stvarima i pravima koji su bili dio ostavine.
U odnosu na Prijedlog novele Zakona iz prvog čitanja, Konačnim prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nasljeđivanju, s ciljem zaštite prava vjerovnika dodan je stavak 7. u članak 139. Zakona o nasljeđivanju, prema kojem se navedena odredba stavka 6. ne primjenjuje ako je stvar ili pravo koje je sastavni dio ostavine otuđeno prije podnošenja ovršnog prijedloga, odnosno prijedloga za osiguranje. Dakle, u tom bi se slučaju za ostvarenje tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu primjenjivalo opće uređenje propisano pravilima ovršnog prava.
Također, prema preporuci Državnog ureda za reviziju, dodan je članak 4. kojim je izmijenjena odredba stavka 2. članka 227. Zakona o nasljeđivanju na način da se pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dostavlja nadležnom poreznom tijelu u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja, nadzora i naplate poreza u vezi s nasljeđivanjem (porez na promet nekretnina i porez na nasljedstva i darove), a ne samo nadležnoj poreznoj upravi kako je to do sada bilo propisano.
Ostale izmjene tiču se osobnog identifikacijskog broja (OIB), tako da sada smrtovnice i rješenja o nasljeđivanju moraju sadržavati podatak o osobnom identifikacijskom broju kao stalnoj identifikacijskoj oznaci osobe koja se koristi u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka.
I na koncu, prijelazna i završna odredba, sadržana u članku 5. novele Zakona o nasljeđivanju, utvrđuje da se novine vezane uz ošasnu imovinu i općinu i grad kao nasljednike, neće primjenjivati na ovršne postupke i postupke osiguranja pokrenute prije stupanja na snagu novele Zakona o nasljeđivanju (znači, do 26. listopada 2013.).
