Prema članku 19. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Nar. nov., br. 86/12), rješenje o izvedenom stanju ne može se donijeti za nezakonito izgrađenu zgradu u vezi s kojom je u tijeku sudski spor pokrenut prije podnošenja zahtjeva za donošenje tog rješenja povodom tužbe za zaštitu vlasništva ili drugog stvarnog prava u vezi s tom zgradom ili zemljištem na kojemu je izgrađena, ako to stranka istakne i dokaže prije donošenja rješenja. U tom slučaju postupak donošenja rješenja prekida se do okončanja sudskog spora.
Međutim, sve se to i ne mora dogoditi odnosno postupak se ne mora prekinuti ako osoba koja je tužitelj da pisanu izjavu da se ne protivi donošenju rješenja o izvedenom stanju.
Dakle, prema izričaju navedenog članka 19. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, razvidno je da se postupak legalizacije ne može do kraja provesti u slučaju sudskog spora pokrenutog prije podnošenja zahtjeva za donošenje tog rješenja povodom tužbe za zaštitu vlasništva ili drugog stvarnog prava u vezi s tom zgradom ili zemljištem na kojemu je izgrađena.
Postavlja se pitanje imaju li utjecaja na provođenje postupka legalizacije nezakonito izgrađene zgrade izvanparnični postupci koji se vode u pogledu predmetne nekretnine? Može se, primjerice, dogoditi da suvlasnici nekretnine vode postupak razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja je predmet legalizacije odnosno ozakonjenja nezakonite gradnje.
Na početku valja reći da je postupak razvrgnuća suvlasništva izvanparnični postupak. Izvanparnični postupak je zajednički naziv za postupanje suda u nizu pravnih stvari koje se međusobno znatno razlikuju, u području koje je vrlo opsežno.
Tako bi ih mogli razvrstati u izvanparnične postupke u kojima se rješava o statusnim stvarima kao npr. postupak za lišenje i vraćanje poslovne sposobnosti, postupak radi oduzimanja roditeljske skrbi, postupak za davanje dopuštenja za sklapanje braka, postupci za upis u sudski registar statusnih promjena (sukladno Obiteljskom zakonu, Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i dr.), i izvanparnične postupke u kojima se rješava u odnosima suvlasništva i susjedskim odnosima kao npr. postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, postupak uređenje međa, uređenje odnosa između vlasnika posebnih dijelova nekretnina, zemljišnoknjižni postupak i dr. (prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), te postupci u nasljednim stvarima kao npr. ostavinski postupak, sastavljanje, čuvanje i opoziv sudske oporuke, naknadno pronađena imovina, (prema Zakonu o nasljeđivanju), i isto tako izvanparnični postupci kod vrijednosnih papira kao npr. protesti, amortizacija isprava, kod nekih pitanja u vezi izvlaštenja (prema Zakonu o izvlaštenju). Dakle, u izvanparničnim stvarima spor ne postoji.
Imajući, stoga, na umu da se izvanparnični postupak za razvrgnuće suvlasništva nekretnine ne može smatrati sporom koji se vodi u povodu tužbe za zaštitu vlasništva ili drugog stvarnog prava, u upravnopravnoj praksi zauzeto je stajalište da se on ne može smatrati razlogom za prekid postupka donošenja spomenutog rješenja.