Stupanjem na snagu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 62/08), 1. veljače 2009., uspostavljen je cjelovit sustav pružanja besplatne pravne pomoći osobama slabijeg imovinskog statusa pri rješavanju njihovih bitnih egzistencijalnih pitanja. Institut besplatne pravne pomoći stvoren je s ciljem da se građanima olakša pristup sudu i drugim tijelima koja odlučuju o pravima i obvezama hrvatskih državljana i stranaca na način da troškove u cijelosti ili djelomično snosi Republika Hrvatska pod uvjetom da građani iz objektivnih razloga nisu u stanju ostvariti to pravo bez ugrožavanja vlastitog uzdržavanja odnosno uzdržavanja članova svojeg kućanstva.
Od 2009. do danas podneseno je više od 20000 zahtjeva, dok je odobreno oko 16000 zahtjeva za besplatnom pravnom pomoći. Oko 4000 zahtjeva je odbijeno. Analiza provedbe zakona stvorila je klimu za unapređenje sustava besplatne pravne pomoći osobito u odnosu na krug korisnika i opseg pravnih stvari u kojima se pravna pomoć može odobriti. Također, ukazala se potreba za daljnjim ublažavanjem imovinskih kriterija (cenzusa) za ostvarivanje prava na pomoć i stvaranja unaprijeđenog sustava financiranja u skladu s potrebama pružatelja pravne pomoći. Na prethodni zaključak utjecao je i proces usklađivanja sa zakonodavstvom Europske unije, a osobito smjernice za razvoj sustava besplatne pravne pomoći koji bi bio u skladu s međunarodnim standardima. Rezultat je novi Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći koji stupa na snagu 1. siječnja 2014.
Besplatna pravna pomoć i dalje se dijeli na primarnu i sekundarnu. Primarna pravna pomoć kao i do sada obuhvaća opću pravnu informaciju, pravni savjet, pravnu pomoć u sastavljanju podnesaka pred javnopravnim tijelima, zastupanje u upravnim stvarima, zastupanje u mirnom izvansudskom rješavanju sporova, zastupanje pred Europskim sudom za ljudska prava i međunarodnim organizacijama ako je to u skladu s međunarodnim ugovorima i pravilima o radu tih tijela (članak 8. novog Zakona). U odnosu na važeći Zakon, krug korisnika primarne pomoći proširen je na način da je za strance na stalnom boravku napuštena pretpostavka uzajamnosti. Pravo na pravnu pomoć daje se svakom djetetu koje nema hrvatsko državljanstvo koje je zatečeno u Republici Hrvatskoj bez pratnje odrasle osobe odgovorne prema zakonu (članak 5. novog Zakona).
Zadatak primarne pravne pomoći je upućivanje građana u osnovna prava i načine ostvarivanja njihove zaštite bez pokretanja postupaka pred tijelima sudbene i druge državne vlasti. Kako bi se primarna pravna pomoć osigurala širem krugu korisnika, pojednostavljen je postupak njezinog odobravanja na način da se postupak pokreće izravnim obraćanjem pružateljima pravne pomoći (članak 11. novog Zakona). U odnosu na važeći Zakon, primarna pravna pomoć pruža se bez donošenja rješenja ako su ispunjenje zakonske pretpostavke. Pružatelji primarne pravne pomoći sami provjeravaju ispunjavaju li podnositelji zahtjeva zakonske uvjete za ostvarenje prava na primarnu pravnu pomoć. Kontrola svrsishodnosti trošenja dodijeljenih sredstava provoditi će se na temelju izvještaja pružatelja, te relevantnih isprava i podataka kojeg se u postupku nadzora može po potrebi provjeravati (članak 36. stavak 6. novog Zakona).
S druge strane, sekundarna pravna pomoć prema novom Zakonu obuhvaća pravni savjet, sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima, zastupanje u sudskim postupcima i pravnu pomoć u mirnom rješenju spora (članak 12. novog Zakona). Nadalje, stavkom 2. propisano je da sekundarna pravna pomoć obuhvaća oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Člankom 14. određeno je imovno stanje podnositelja zahtjeva kao pretpostavka za odobravanje sekundarne pravne pomoći. Za razliku od važećeg Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u kojem je kao kriterij određen iznos najniže osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja na dan podnošenja zahtjeva (2.753,45 kn u 2013. godini), u novom Zakonu je kao kriterij određena proračunska osnovica (3.326,00 kn u 2013. godini).
Drugim riječima, prema novom Zakonu, sekundarna pravna pomoć odobrit će se ako ukupni prihodi podnositelja i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice odnosno ako ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva i članova kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica (199.560,00 kn). U trenutno važećem zakonu (članak 8. Zakona) taj cenzus iznosi 20 najnižih mjesečnih osnovica za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja, na dan podnošenja zahtjeva, prema Zakonu o doprinosima (55.069,00 kn). Članak 14. novog Zakona propisuje i iznimke u kojima će se odobriti pravna pomoć ako nisu ispunjene pretpostavke imovinskog cenzusa.
Postupak za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći nije se mijenjao. Postupak se pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu državne uprave. Za građane Zagreba zahtjev se podnosi Gradskom uredu za opću upravu, Odjelu za besplatnu pravnu pomoć. Zahtjev se podnosi na propisanom obrascu. O zahtjevu ured odlučuje rješenjem u roku od 15 dana od podnošenja. Zahtjev može biti odobren u potpunosti ili djelomično. Podnositelj zahtjeva odnosno korisnik pravne pomoći, protiv rješenja ureda može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje Ministarstvo najkasnije u roku od 8 dana od dana primitka uredne žalbe.
Novi zakon donosi i promjene u financiranju sustava besplatne pravne pomoći. Pružanje pravne pomoći prvenstvena je obveza države stoga se i sredstva za ovu namjenu osiguravaju u državnom proračunu. Za razliku od važećeg Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, sredstva za pružanje pravne pomoći mogu se osigurati i iz sredstava tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te donacija i drugih prihoda u skladu sa zakonom. Članak 35. novog Zakona propisuje i obvezu vraćanja neutrošenih sredstava.
U prijelaznim i završnim odredbama novog Zakona (članak 51.) istaknuta je obveza Vlade Republike Hrvatske da uskladi unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave u županijama s odredbama novog Zakona u roku od tri mjeseca od dana njegovog stupanja na snagu. Naime, za razliku od važećeg Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (članak 14.a), u kojem je pružanje primarne pravne pomoći od strane ureda državne uprave u županiji bila samo mogućnost, novim Zakonom to je postala obveza (članak 6. novog Zakona). U tom smislu potrebno je uskladiti njihovo unutarnje ustrojstvo kako bi se osiguralo pružanje primarne pravne pomoći u svim uredima državne uprave u županijama i nesmetana provedba ovoga Zakona.
Željko Čižmek, univ. bacc. act. soc.