Možemo zaključiti da je ratio legis odnosno svrha zbog koje je zakonodavac regulirao navedeno područje, zaštita interesa poslodavca s kojim radnik trenutno ima sklopljen ugovor o radu, pri čemu se prvenstveno misli na čuvanje poslovne tajne koju je radnik saznao radeći kod određenog poslodavca, informacija o poslovnim partnerima, kako postojećim tako i budućim, podataka o određenim tržišnim uvjetima itd. Naime, jasno je da radnik radeći kod poslodavca dolazi do određenih informacija koje mu u budućnosti uvelike mogu olakšati obavljanje te iste djelatnosti u samostalnom aranžmanu, no, niti jednom poslodavcu nije u interesu da radnik poslovne informacije od ključne važnosti koje su mu poznate, iskoristi na način da pribavlja sebi korist.
Zakon o radu razlikuje zakonsku i ugovornu zabranu utakmice s poslodavcem, zavisno o trenutku u kojem je radniku zabranjeno obavljati određenu djelatnost.
Zakonska zabrana utakmice podrazumijeva da radnik za vrijeme trajanja radnog odnosa kod određenog poslodavca ne smije bez njegovog odobrenja za svoj, pa čak ni za tuđi račun obavljati/sklapati poslove iz iste djelatnosti koju obavlja poslodavac. U slučaju da radnik postupi protivno navedenom pravilu te bez odobrenja poslodavca obavlja djelatnost koju obavlja i poslodavac, poslodavac ima nekoliko mogućnosti:
- tražiti od radnika naknadu pretrpljene štete
- tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov (poslodavčev) račun
- tražiti da mu radnik preda svu zaradu iz sklopljenog posla ili
- tražiti da na njega (poslodavca) prenese sva potraživanja zarade iz takvog posla.
Naravno, zakonska zabrana utakmice ne znači da radnik ni u kojem slučaju ne smije obavljati određenu djelatnost. Naime, Zakon o radu nameće i neka ograničenja, točnije rokove u kojima poslodavac mora koristiti svoje pravo jer ga inače gubi. Poslodavcu je određen rok, kako subjektivni od 3 mjeseca od dana saznanja za sklapanje posla tako i objektivni u trajanju od 5 godina od dana sklapanja posla. Također, smatra se da je poslodavac dao svoje odobrenje radniku ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa znao da radnik obavlja poslove iz iste djelatnosti, a nije od njega zahtijevao da prestane. Zakon nadalje predviđa i da poslodavac može opozvati dano odobrenje, ali pri tome mora voditi računa i poštivati rokove propisane za slučajeve otkaza ugovora o radu.
Za razliku od zakonske zabrane utakmice s poslodavcem, ugovorna zabrana odnosi se na zabranu takmičenja s (bivšim) poslodavcem određeno vrijeme nakon prestanka radnog odnosa (ne smije se zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa.)
Ugovornom zabranom utakmice ne može se ugovoriti opća zabrana zaposlenja u poslodavčevoj djelatnosti (a što je u skladu i s ustavnom odredbom o pravu na rad i slobodu rada), već se ona odnosi samo na one fizičke/pravne osobe koje su izravna/stvarna konkurencija poslodavcu, a time i na radnike koji bi znanja i iskustvo te poslovne tajne za koje su saznali kod bivšeg poslodavca mogli prenijeti novom poslodavcu.
Bitno je istaknuti da ugovorna zabrana utakmice ne obvezuje radnika (odnosno takva odredba smatra se ništavom) koji je u vrijeme sklapanja ugovora o radu imao plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, ako je takvu odredbu ugovorio malodobni radnik ili ako cilj te odredbe nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika.
Ugovorna zabrana utakmice s poslodavcem radnika obvezuje samo ako je ugovorom poslodavac preuzeo obvezu isplaćivanja radniku naknade najmanje u iznosu polovice prosječne plaće, isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za cjelokupno vrijeme trajanja zabrane utakmice.
Sukladno članku 96. Zakona o radu ugovorna zabrana utakmice prestaje:
- istekom vremena na koje je sklopljena
- ako radnik izvanredno otkaže ugovor o radu iz razloga što je poslodavac teško povrijedio neku od obveza iz radnog odnosa (u tom slučaju radnik mora u roku od mjesec dana od prestanka ugovora o radu dostaviti poslodavcu pisanu izjavu da se ne smatra vezanim tim ugovorom)
- ako poslodavac nezakonito otkaže ugovor o radu, osim ako u roku od 15 dana od raskida ugovora o radu obavijesti radnika da će mu plaćati dvostruku naknadu za vrijeme trajanja ugovorne zabrane utakmice.
Poslodavac se može osloboditi obveze plaćanja naknade za vrijeme trajanja ugovorne zabrane utakmice ako pisano obavijesti radnika da od nje odustaje, i to nakon proteka 3 mjeseca od dana dostave radniku izjave o odustanku.
Za slučaj nepoštivanja zabrane utakmice s poslodavcem, radnik i poslodavac mogu ugovoriti ugovornu kaznu u točno određenom iznosu i tada poslodavac, u slučaju da radnik prekrši odredbu o zabrani utakmice, može tražiti naknadu samo tog iznosa ugovorne kazne, a ne i naknadu eventualno veće štete ili neko ispunjenje obveze.
Neda Marasović, dipl. iur.