Što se zapravo smatra intelektualnim vlasništvom? Pojednostavljeno, možemo reći da je to zajednički naziv za svu nematerijalnu imovinu koja je nastala kao ideja nekog pojedinca, kao njegovo intelektualno stvaralaštvo. Kao što se materijalna imovina štiti, tako je i pravna zaštita intelektualnog vlasništva prijeko potrebna te je nužno povećati svijest o zaštiti nematerijalne imovine. Svoje intelektualno vlasništvo pojedinac može zaštititi putem prava intelektualnog vlasništva, koja je propisala Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo. Svrha prava intelektualnog vlasništva je postizanje povoljnijeg položaja na tržištu u odnosu na konkurenciju te zaštita proizvoda i usluga od neovlaštenog kopiranja, korištenja i krivotvorenja. Intelektualno vlasništvo u EU uređeno je Direktivom 2004/48/EZ o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
Intelektualno vlasništvo označava skup prava koja su nastala kao proizvod ljudskog umnog rada te se dijeli na dvije kategorije: industrijsko vlasništvo te autorska i njemu srodna prava.
Industrijsko vlasništvo obuhvaća prava kojima proizvođači štite od konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u istraživanje, razvoj i promociju. S obzirom na širinu područja koje je njime obuhvaćeno, industrijsko vlasništvo uređeno je čitavim nizom zakona i podzakonskih propisa u RH. U ovu kategoriju intelektualnog vlasništva spadaju:
- patenti kojima se štiti novo rješenje nekog tehničkog problema (Zakon o patentu, Pravilnik o patentu; Direktiva 98/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 1998. o pravnoj zaštiti biotehnoloških izuma, Uredba (EZ) br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove, Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1257/2012 od 17. prosinca 2012. o primjeni pojačane suradnje u području stvaranja jedinstvene patentne zaštite)
- žigovi kojima se štiti neki znak koji služi za razlikovanje od sličnih proizvoda i/ili usluga na tržištu (Zakon o žigu, Pravilnik o žigu, Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica vezano uz žigove, Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice);
- industrijski dizajn kojim se štiti novi vanjski oblik ili izgled proizvoda (Zakon o industrijskom dizajnu, Pravilnik o industrijskom dizajnu, Direktiva 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna, Uredba Komisije (EZ) br. 2245/2002 od 21. listopada 2002. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 o dizajnu Zajednice);
- oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti kojima se obilježavaju specifični proizvodi i usluge, posebne kvalitete i svojstava uvjetovanih područjem njihovog nastanka i kulturno-socijalnim okruženjem (Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga, Pravilnik o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga);
- topografija poluvodičkih proizvoda kojom se štiti trodimenzionalni raspored vodljivog, izolacijskog i poluvodičkog materijala u poluvodičkim proizvodima (Zakon o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda, Pravilnik o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda; Direktiva 87/54/EZ o zaštiti topografije poluvodičkih proizvoda).
Pored zaštite žiga, pred nacionalnim uredima država članica Europske unije, moguća je i zaštita žiga Zajednice. Državljani Republike Hrvatske i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj mogu žig Zajednice zaštititi izravno pri OHIM-u (Office for Harmonization in Internal Market) ili koristeći Madridski sustav međunarodne registracije žigova. Od trenutka prijama Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, učinci svih prijava žigova Zajednice i registriranih žigova Zajednice automatski su prošireni na područje Republike Hrvatske (članak 67.b Zakona o žigu).
Isto je propisano i za industrijski dizajn, osim što državljani Republike Hrvatske i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj mogu dizajn Zajednice zaštititi izravno pri OHIM-u ili koristeći Haški sustav međunarodne registracije industrijskog dizajna. Učinci prijava dizajna Zajednice podnesenih i dizajna Zajednice stečenih prije dana prijama Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije proširuju se na područje Republike Hrvatske (članak 44.b Zakona o industrijskom dizajnu).
Zaštita patenta ostvaruje se prema teritorijalnom načelu, tj. vrijedi samo na teritoriju zemlje u kojoj je to pravo priznato. Ne postoji međunarodno priznati patent, samo međunarodna prijava, o kojoj konačnu odluku uvijek donosi nacionalni ured kojem je ona podnesena.
Autorsko pravo i njemu srodna prava čine drugu skupinu prava iz područja intelektualnog vlasništva. Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, autorsko pravo je pravo autora na njihovim djelima iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja (članak 1.). Autorska djela su, primjerice, jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi), glazbena djela, s riječima ili bez riječi, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela likovne umjetnosti, djela i ostala djela iz tog područja (članak 5.).
Srodna prava čine grupu prava srodnih autorskom pravu, poput prava umjetnika izvođača na njihovim izvedbama, prava proizvođača fonograma na njihovim fonogramima, prava filmskih producenata (proizvođača videograma) na njihovim videogramima, prava organizacija za radiodifuziju na njihovim emitiranjima, prava nakladnika na njihovim izdanjima te prava proizvođača baza podataka na njihovim bazama podataka.
U pravu EU, autorska prava uređena su Direktivom 93/98/EEZ o usklađivanju zaštite autorskog i srodnih prava, Direktivom 2001/84/EZ o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela, Direktivom 2001/29/EZ o usklađivanju autorskog i srodnih prava, Direktivom 93/83/EEZ o prijenosu audiovizualnih programa (satelitska radiodifuzija, kabelska retransmisija), Direktiva 2011/77/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. kojom se mijenja Direktiva 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava.
Pristupanjem RH u EU predviđeno je novo pravo intelektualnog vlasništva – neregistrirani dizajn Zajednice (Uredba Vijeća (EZ) 6/2002 od 12. prosinca 2001. godine o dizajnu Zajednice i njezine izmjene i dopune). On se stječe bez formaliziranog postupka registracije, odgovarajućim otkrivanjem dizajna javnosti na području Europske unije. Prava temeljem neregistriranog dizajna uža su od prava koja proizlaze iz registriranog dizajna i odnose se na zabranu uporabe koja proizlazi iz umnožavanja zaštićenog dizajna. Odnosi se na područje proizvodnih grana za koje je karakteristična stalna dinamična promjena dizajna (npr., modna industrija odnosno proizvodnja odjeće i obuće).
Raspravom o Poglavlju 7. Pravo intelektualnog vlasništva, u sklopu pristupnih pregovora RH u EU, usklađeno je hrvatsko zakonodavstvo s europskom pravnom stečevinom, u kojem periodu je legislativa intelektualnog vlasništva mijenjana u više navrata. Pored toga RH je potpisnica svih važnijih međunarodnih sporazuma i ugovora iz ovog područja, poput Europske patentne konvencije, Madridskog sporazuma o međunarodnoj registraciji žigova, Haškog sporazuma o međunarodnoj registraciji industrijskog dizajna, Ugovora o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo.
Zaključno možemo istaknuti da je potrebno povećati svijest o postojanju prava intelektualnog vlasništva, kako o njegovoj zaštiti od krivotvorenja, kopiranja ili zlouporabe, tako i upoznati se s mogućnošću zaštite vlastite imovine, jer iako se radi o nematerijalnoj imovini koja se ne može štititi fizičkim čuvanjem, intelektualno vlasništvo je imovina koju imamo pravo i mogućnost zaštititi.
Karla Štingl dipl. iur., univ spec. europskih studija