Važeći Zakon o istospolnim zajednicama (NN 116/03) propisuje zabranu diskriminacije, pravo na stjecanje zajedničke imovine i pravo na međusobno uzdržavanje istospolnih partnera. Prava i povlastice propisane drugim zakonima ne primjenjuju se na istospolnu, već samo na bračnu i u većem dijelu na izvanbračnu zajednicu. Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu proširuje opseg prava koja zakonodavac smatra neophodnim za svakodnevni život istospolnih partnera. Tako se u hrvatski pravni sustav uvode novi instituti: životno partnerstvo, neformalno životno partnerstvo, roditeljska skrb životnog partnera i partnerska skrb.
Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dvije osobe istog spola koje su sklopile životnopartnerski odnos pred nadležnim tijelom u postupku propisanim prijedlogom Zakona (članak 2. Prijedloga). Neformalno životno partnerstvo je institut sličan izvanbračnoj zajednici i uključuje pretpostavke da osobe istog spola nisu sklopile životno partnerstvo te da njihova životna zajednica traje najmanje tri godine i udovoljava pretpostavkama valjanim za životno partnerstvo. Prijedlog zakona nadalje propisuje pretpostavke i proceduru sklapanja i prestanka životnog partnerstva, vođenje jedinstvene središnje elektroničke baze podataka o svim sklopljenim životnim partnerstvima (registar) te pravne učinke životnog partnerstva.
Pravni učinci životnog partnerstva gotovo su identični pravnim učincima braka s nekim iznimkama koje se prvenstveno odnose na pravni položaj djece. Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu ne predviđa mogućnost posvajanja djece za životne partnere, međutim regulira dvije mogućnosti skrbi o djetetu koje se međusobno ne isključuju. Prvi model skrbi o djeci prati odredbe o roditeljskoj skrbi Obiteljskog zakona, odnosno Prijedloga novog Obiteljskog zakona. Time bi se životni partner, koji nije roditelj djeteta stavio u položaj usporediv položaju kojeg u bračnim zajednicama imaju očuh ili maćeha. O ostvarivanju roditeljske skrbi odlučuje sud vodeći se pretpostavkama za skrbnika propisanim Obiteljskim zakonom (članak 40. Prijedloga).
Dakle, životni partner može od suda zatražiti da ostvaruje roditeljski skrb nad djetetom zajedno ili umjesto roditelja. Priznavanjem prava na roditeljsku skrb od strane suda, životni partner stječe pravo suodlučivanja o svim pitanjima vezanim uz skrb, odgoj, obrazovanje, zdravlje i uzdržavanje djeteta. U slučaju prestanka životnog partnerstva, ako je u obiteljskog zajednici životnih partnera živjelo maloljetno dijete, bivši životni partner koji nije roditelj djeteta može podnijeti zahtjev sudu za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, o čemu sud odlučuje u izvanparničnom postupku (članak 42. Prijedloga).
Partnerska skrb je drugi model skrbi nad djecom predviđen Prijedlogom Zakona o životnom partnerstvu, a predstavlja oblik skrbi za maloljetno dijete koju može pružiti životni partner nakon smrti životnog partnera roditelja djeteta, a iznimno i za života životnog partnera roditelja djeteta, ako drugi roditelj nije poznat (članak 44. Prijedloga). Zakonodavac ističe da se ovom odredbom uređuju odnosi u životnim zajednicama istospolnih osoba u kojem je jedna od njih začela umjetnom oplodnjom. U slučaju smrti životnog partnera, roditelja maloljetnog djeteta koje je u trenutku njegove smrti živjelo u zajednici obiteljskog života životnih partnera, preživjeli životni partner može pred nadležnim sudom predložiti da se imenuje partnerom-skrbnikom maloljetnog djeteta, pod uvjetom da drugi roditelj nije živ ili je proglašen umrlim (članak 45. Prijedloga).
Sud će skrbništvo nad djetetom dodijeliti životnom partneru ako je to u najboljem interesu djeteta. Uz prethodno, životni partner mora ispunjavati uvjete za skrbnika sukladno Obiteljskom zakonu. Sud je u postupku obvezatan zatražiti stručno mišljenje centra za socijalnu skrb. Temeljem odluke suda o partnerskoj skrbi nad maloljetnim djetetom, partner-skrbnik stječe roditeljsku skrb te sva prava i obveze koja iz toga proizlaze dok se bilješka o partnerskoj skrbi upisuje u maticu rođenih djeteta (članak 47. Prijedloga). Konačno, zasnivanjem skrbi između partnera-skrbnika s jedne strane te djeteta i njegovih potomaka s druge strane, zasnivaju se trajna prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece i njihovih potomaka.
Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu doživio je snažne kritike od strane skupina koje se protive pravnom izjednačavanju bračne i istospolne zajednice pozivajući se pritom na rezultate nedavno održanog referenduma o definiciji braka. Naglašavaju da je prijedlog ovog Zakona grubo izigravanje volje hrvatskog naroda izrečene na referendumu, jer se životno partnerstvo poistovjećuje s obitelji, čime se otvara mogućnost istospolnim zajednicama za posvajanje djece, kao i mogućnost prava na umjetnu oplodnju. Kritike na Prijedlog novog Zakona uputile su i udruge koje promiču prava gay osoba. Oni se pak zalažu da se prava istospolnih obitelji reguliraju ravnopravno kroz Obiteljski zakon i potpuno izjednače s pravima heteroseksualnih obitelji.
Željko Čižmek, univ. bacc. act. soc.