Novi Zakon o kamatama propisuje maksimalnu visinu ugovornih kamata, te se određuje stopa zateznih kamata i način njihovog izračuna. Ovaj Zakon, po uzoru na Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, u članku 4. određuje referentnu stopu pomoću koje se izračunava stopa zateznih, i posredno, ugovornih kamata. Referentna stopa tako je prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjena za jedan postotni bod. Tako se eliminira eskontna stopa iz Zakona o obveznim odnosima kao referentna za formiranje kamatne stope.
Zakon o kamatama afirmira izraz „zakonske zatezne kamate“ i zadržava dvije vrste stopa tih kamata: višu i nižu. Prva stopa zakonskih zateznih kamata je ona iz odnosa između poduzetnika međusobno, kao i između poduzetnika i osobe javnog prava - referentna stopa uvećana za 8 postotnih bodova. Druga stopa zakonskih zateznih kamata je ona iz svih ostalih odnosa - referentna stopa uvećana za 7 bodova. Zakon o kamatama zadržava mogućnost ugovaranja stope zateznih kamata drukčije od one zakonske. Međutim, ugovaranje zateznih kamata dopušteno je samo u ugovorima gdje su obje strane poduzetnici. Ta stopa ne može biti viša od zakonske zatezne stope uvećane za polovinu. No, ako je takvom stopom prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu dužnika, takva odredba je ništetna.
Zakon propisuje i najveću dopuštenu visinu ugovornih kamata koja ne može biti viša od zakonskih zateznih kamata, što je novost u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. Ako novi Zakon bude izglasan, kamatna stopa moći će biti viša od zakonske zatezne kamate samo ako se radi o ugovorenim zateznim kamatama. Limit ugovorne kamatne stope, u odnosima između poduzetnika ili između poduzetnika i osobe javnog prava, predstavlja viša stopa zakonskih zateznih kamata. Ako se pak radi o odnosu u kojem ne sudjeluje poduzetnik, limit ugovaranja stope postavljen je zakonskom stopom zateznih kamata koja vrijedi za ostale odnose, odnosno odnose bez poduzetnika.
U članku 5. Zakon o kamatama propisuje način izračuna zateznih kamata. On upućuje da se zatezne kamate izračunavaju primjenom dekurzivnog kamatnog računa, kao i to da se pri tome primjenjuje jednostavni, a ne složeni kamatni račun.
Zakon o kamatama predviđa i izuzetke od primjene njegovih odredbi. Članak 3. stavak 2. koji uređuje najvišu stopu ugovornih kamata, ne primjenjuje se na na stambene kredite i ostale potrošačke kredite za koje je maksimalna kamatna stopa uređena Zakonom o potrošačkom kreditiranju. Nadalje, odredbe o stopama zateznih kamata ne odnose se na poslovne transakcije između poduzetnika, odnosno između poduzetnika i osobe javnog prava za koje je stopa zakonskih kamata za kašnjenje s plaćanjem uređena Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.
Nadzor nad provedbom Zakona o kamatama, i to samo kod vjerovnika, provodit će Ministarstvo financija, Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.
Lucija Mavar, mag. iur.
Literatura: Miladin, P., Giunio, M. A., „Kamate – ni na nebu ni na zemlji varijabilne, ugovorne, zatezne“, Zbornik 52. susret pravnika