Tužbu radi utvrđivanja majčinstva ili očinstva može podnijeti dijete do navršene 25 godine života, dok centar za socijalnu skrb može podnijeti tužbu radi utvrđivanja majčinstva ili očinstva do navršene 18 godine života djeteta i u tom slučaju ima položaj stranke u postupku. Žena koja sebe smatra majkom može podnijeti tužbu radi utvrđivanja majčinstva do navršene 18 godine života djeteta. Isti rok odnosi se i na majku djeteta koja podnosi tužbu radi utvrđivanja očinstva.
Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta, i to u roku od godine dana od primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak odnosno suglasnost potrebna za upis te činjenice u matičnu knjigu rođenih djeteta temeljem izjave o priznavanju očinstva koja je dana na zapisnik pred sudom, centrom za socijalnu skrb ili matičarem, odnosno u drugim slučajevima, a najkasnije do navršene 18 godine života djeteta.
Ako je dijete maloljetno ili je potpuno lišeno poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se odnose na osobna stanja, tužbu za utvrđivanje očinstva ili majčinstva u ime tog djeteta podnosi osoba koja ga po zakonu zastupa (majka odnosno otac, skrbnik odnosno zakonski zastupnik koji je određen zakonom ili aktom nadležnog državnog tijela).
Događa se da osoba za koju se tvrdi da je majka odnosno otac djeteta više nije živa. Tada se tužba radi utvrđivanja majčinstva odnosno očinstva podiže protiv nasljednika te osobe, i to u roku od godine dana od smrti osobe za koju se tvrdi da je majka odnosno otac djeteta ili u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju, međutim, pri tome treba imati na umu gore navedene objektivne rokove unutar kojih se mogu podnijeti takve tužba. Dakle, dijete može podnijeti tužbu do svoje 25 godine života, majka i centar za socijalnu skrb do navršene 18 godine života djeteta. Treba imati na umu da kad tužbu podnosi jedan od tužitelja u zakonskom roku, tužbi se može pridružiti i tužitelj kojem je istekao rok za tužbu.
Stoga je moguća situacija da, nakon što proteknu svi zakonom predviđeni objektivni rokovi za utvrđivanje majčinstva odnosno očinstva, a osoba za koju se tvrdi da je majka ili otac djeteta umre, a oporuku ne sastavi ili je sastavi, ali u njoj ne prizna svoje majčinstvo odnosno očinstvo, dijete bude isključeno iz nasljeđivanja jer u matici rođenih nije upisan podatak o majci odnosno ocu, niti se takav upis više može izvršiti. Tada, u tom slučaju, ne može doći do primjene odredba članka 21. Zakona o nasljeđivanju, prema kojoj djeca rođena izvan braka i njihovi potomci imaju ista nasljedna prava kao i bračna djeca i njihovi potomci (presuda Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž 985/2007-2 od 5. studenoga 2007.).
Stranke u parnici radi utvrđivanja majčinstva su dijete i žena čije se majčinstvo utvrđuje, a centar za socijalnu skrb ili žena koja sebe smatra majkom i osporava majčinstvo ženi koja je upisana kao majka u maticu rođenih uz istodobno traženje utvrđivanja svog majčinstva, ako su pokrenuli taj postupak, ali stranka u parnici je i muškarac kojeg bi se smatralo djetetovim ocem u slučaju da se utvrdi majčinstvo drugoj ženi.
Stranke u parnici radi utvrđivanja očinstva su dijete, djetetova majka i muškarac čije se očinstvo utvrđuje, a centar za socijalnu skrb ako je pokrenuo taj postupak.
Sudski postupak u kojem se utvrđuje očinstvo odnosno majčinstvo je hitan, u njemu je javnost isključena te nema mirovanja postupka. Prvo ročište mora se održati u roku od 15 dana od dana kad je tužba primljena na sud.
Sukladno članku 10. Zakona o parničnom postupku, sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku. Budući da razuman rok zakonodavac nije definirao niti pobliže odredio njegovo trajanje, sudska praksa zauzela je općenito stajalište prema kojem se smatra kako predmet nije riješen u razumnom roku ako se vodi pred prvostupanjskim sudom dulje od tri godine, a ako se isti predmet nakon prvostupanjskog suda nastavi voditi i pred drugostupanjskim sudom zbog toga što je stranka odnosno stranke podnijele žalbu, smatra se da postupak nije riješen unutar razumnog roka nakon još tri godine, dakle ukupno u periodu od šest godina.
O žalbi protiv odluke donesene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjski sud mora odlučiti, sastaviti odluku i otpremiti ju u roku od 60 dana od dana primitka žalbe. Sud je u postupku ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku.
Važno je istaknuti da se u postupku radi utvrđivanja majčinstva odnosno očinstva ne može donijeti presuda na temelju priznanja, presuda na temelju odricanja, presuda zbog ogluhe niti presuda zbog izostanka. Donesenu odluku sud dostavlja matičaru radi upisa u matične knjige.
Što se tiče troškova postupka, sud o njima odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Treba spomenuti da će se iz sredstava suda isplatiti predujam za troškove vještaka, ako sud odluči izvesti dokaz medicinskim vještačenjem, ali kasnije će sud odrediti tko će te troškove konačno i snositi.
U rješenju o izvođenju dokaza medicinskim vještačenjem sud određuje i rok do kojeg će se čekati izvođenje dokaza, a koji ne može biti duži od tri mjeseca računajući od dana dostave rješenja strankama. Kad rok protekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što taj dokaz nije izveden, jer se, primjerice, jedna od stranaka nije odazvala pozivu na izvođenje medicinskog vještačenja ili je uskratila izvođenje vještačenja, pa će sud ocijeniti od kakvog je značaja takvo ponašanje stranke.
U vezi izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem, naglašavamo da prema sudskoj praksi (presuda Županijskog suda u Gospiću, broj Gž 158/2005-2 od 25. svibnja 2014.), ako DNA analiza pokaže izrazito visok stupanj biostatičke vjerojatnosti da je osoba otac djeteta, nikakvo dopunsko odnosno antropološko vještačenje nije potrebno provoditi jer je DNA analiza jedina metoda kojom se dokazuje očinstvo za razliku od nekih drugih metoda kojima se samo uključuje određena osoba kao mogući biološki otac djeteta.
Zaključno podsjećamo da članak 16. Zakona o sudskim pristojbama sadrži popis pravnih i fizičkih osoba koje su oslobođene od plaćanja sudskih pristojbi (a koje čine dio troškova postupka), među kojima su i korisnici socijalne skrbi koji primaju pomoć za uzdržavanje i tužitelji u parnicama o priznavanju materinstva i očinstva. Također, Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći navodi u kojim se postupcima i pod kojim pretpostavkama može odobriti sekundarna pravna pomoć, a koja među ostalim obuhvaća i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.
Andrea Radoš Petrlik, mag. iur.