Tako je u članku 1. tog Zakona navedeno da se njime, s ciljem jačanja zapošljivosti i stjecanja znanja i vještina potrebnih za rad, korištenjem mjera aktivne politike u zapošljavanju prema posebnom propisu, uređuje mogućnost stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, neovisno o tome je li stručni ispit ili radno iskustvo, zakonom ili drugim propisom utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta određenog zanimanja.
U vezi sa stručnim osposobljavanjem za rad, Hrvatski zavod za zapošljavanje postavio je dosta jasne kriterije za utvrđivanje broja osoba za korištenje stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, a oni su sljedeći:
1) poslodavci s većim brojem zaposlenih mogu dobiti odobrenje za korištenje stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa za onoliko osoba za koliko mogu osigurati kvalificiranog mentora, ali ne u broju većem od broja zaposlenih po ugovoru o radu
2) mentor može provoditi stručno osposobljavanje za rad za maksimalno tri osobe
3) mentor je osoba iste kvalifikacije, razine obrazovanja ili da ima najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima za koje mentorira ako ne ispunjava uvjet kvalifikacije i razine obrazovanja.
U vezi sa stručnim osposobljavanjem za rad u praksi su se pojavila brojna pitanja, a jedno od njih je - ima li polaznik stručnog osposobljavanja za rad pravo na godišnji odmor u tijeku osposobljavanja za rad, koje traje godinu dana?
U odgovoru treba poći od sljedećeg: prema članku 8. stavak 1. Zakona o poticanju zapošljavanja, ugovor o stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa mora biti sklopljen u pisanom obliku, a na osobu koja sklopi takav ugovor na odgovarajući se način primjenjuju propisi koji uređuju zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i opći propis koji uređuje radne odnose, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće te prestanku ugovora o radu. Dakle, na navedeni ugovor primjenjuju se odredbe Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), osim u isključenom dijelu.
Ako se na taj ugovor podredno primjenjuje Zakon o radu, to znači da, iako se osoba koja je primljena na stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa ne nalazi u radnom odnosu kod poslodavca, ona, sukladno odredbi o primjeni propisa, ostvaruje pravo na godišnji odmor, međutim ne i pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora, budući da su odredbe o naknadi plaće iz Zakona o radu izuzete od primjene na polaznike stručnog osposobljavanja za rad.
Dakle, osoba koja se stručno osposobljava za rad bez zasnivanja radnog odnosa (polaznik), svakako ima tijekom osposobljavanja pravo na godišnji odmor kao i osobe u radnom odnosu, s time da za to vrijeme nema pravo na naknadu plaće. Stoga razmišljanje da polaznici stručnog osposobljavanja za rad nemaju pravo na godišnji odmor nije pravno utemeljeno.