Države članice EU imat će vremena do 18. travnja 2016. uskladiti svoje zakone i druge propise s objavljenim direktivama. Direktive 2004/18/EZ i 2004/17/EZ stavljene su izvan snage s učinkom do 18. travnja 2016. godine. Direktiva 2014/23/EU o dodjeli ugovora o koncesiji neće se primjenjivati na dodjelu koncesija za koje su se prikupljale ponude ili su dodijeljene prije 17. travnja 2014.
Istaknut ćemo neke od značajnijih promjena koje su uvedene novim direktivama.
1. Kriterij za odabir ponude
Temeljem članka 67. Direktive 2014/24/EU o javnoj nabavi javni naručitelji temelje dodjelu ugovora o javnoj nabavi isključivo na ekonomski najpovoljnijoj ponudi. Ekonomski najpovoljnija ponuda utvrđuje se na temelju cijene ili troška, primjenom pristupa isplativosti, kao što je trošak životnog vijeka (članak 68. Direktive 2014/24/EU) te može uključivati najbolji omjer između cijene i kvalitete, koji se ocjenjuje na temelju kriterija, uključujući kvalitativne, okolišne i/ili socijalne aspekte, a koji su povezani s predmetom dotičnog javnog ugovora. Spomenuti kriteriji su primjerice: a) kvaliteta (koja uključuje tehničku vrijednost, estetske i funkcionalne značajke, dostupnost, rješenje za sve korisnike, društvene, okolišne i inovativne značajke te trgovanje i uvjete trgovanja); b) organizacija, kvalifikacije i iskustvo osoblja angažiranog na izvršenju određenog ugovora, ako kvaliteta angažiranog osoblja može značajno utjecati na razinu uspješnosti izvršenja ugovora; ili c) usluga nakon prodaje i tehnička pomoć, uvjeti isporuke kao što su datum isporuke, proces isporuke i rok isporuke ili rok izvršenja. Nije naodmet ukazati da je kriterij kvalitete koji uključuje društvene, okolišne i inovativne značajke te trgovanje i uvjete trgovanja, izravna posljedica odluke Europskog suda u slučaju Komisija v. Nizozemska (C-368/10). Sektorski naručitelji primjenjuju (isključivo) isti kriterij za odabir ponude kao i javni naručitelji (točka 94. preambule Direktive 2014/25/EU).
2. Pojednostavljenje i veća fleksibilnost pregovaračkog postupka
Pregovarački postupak s prethodnom objavom kojeg su primjenjivali javni naručitelji zamijenjen je natjecateljskim postupkom uz pregovore (članci 26. i 29. Direktive 2014/24/EU). Pojednostavljena je i upotreba natjecateljskog dijaloga. Uvjeti pod kojima se može koristiti natjecateljski postupak uz pregovore, a koji su isti i za natjecateljski dijalog, značajno su prošireni, tako da se ubuduće moći upotrijebiti, primjerice, kad predmet nabave uključuje dizajnerska i inovativna rješenja ili kad se potrebama javnog naručitelja ne može udovoljiti bez prilagodbe lako dostupnih rješenja. Što se tiče odredbi koje uređuju tijek spomenutih postupaka, one su striktnije određene i umanjuju fleksibilnost javnog naručitelja u njihovom provođenju. Također valja spomenuti kako nova pravila striktno zabranjuju da se pregovori s ponuditeljima vode o konačnoj ponudi (članak 29. točka 3. Direktive 2014/24/EU). Natjecateljski postupak uz pregovore nije dostupan sektorskim naručiteljima (članak 44. Direktive 2014/25/EU), ali je zato omogućeno da i sektorski naručitelji koriste natjecateljski dijalog (članak 44. točka 3. Direktive 2014/25/EU).
3. Partnerstvo za inovacije
Partnerstvo za inovacije je novi postupak javne nabave koji može koristiti i javni naručitelj (članci 26. i 31. Direktive 2014/24/EU) i sektorski naručitelj (članci 44. i 49. Direktive 2014/25/EU). Partnerstvo za inovacije teži razvoju inovativnog proizvoda, usluge ili radova i naknadnoj kupnji te robe, usluga ili radova, pod uvjetom da su u skladu s razinama izvedbe i maksimalnim troškovima dogovorenima između (javnih) naručitelja i sudionika. Partnerstvo za inovaciju koristi se kad (javni) naručitelj treba zadovoljiti potrebu za nabavkom inovativnih proizvoda, usluga ili radova koja se ne može zadovoljiti kupovinom onoga što je već dostupno na tržištu. (Javni) naručitelj može odlučiti uspostaviti partnerstvo za inovacije s jednim ili više partnera provodeći odvojene aktivnosti istraživanja i razvoja.
4. Ukinuta je razlika između usluga u dodatku II. A i II. B.
Kao što znamo, sadašnja pravila razlikuju usluge u dodatku II. A od usluga u dodatku II. B. Odredbe novih direktiva ukidaju navedenu razliku, iako daju posebna pravila za dodjelu ugovora za usluge navedene u dodatku XIV u koje spadaju zdravstvene, društvene i druge posebne usluge kao što su na primjer usluge vezane uz kulturu, usluge obaveznog socijalnog osiguranja, vjerske usluge, hotelijerske i ugostiteljske usluge.
5. Sudjelovanje malih i srednjih poduzeća
Direktive su uvele određene mjere kako bi se olakšalo sudjelovanja malih i srednjih poduzeća u javnoj nabavi, kao na primjer razdioba velikih ugovora u zasebne grupe, koja se može izvršiti na kvantitativnoj osnovi, kako bi veličina pojedinih ugovora bila prilagođena kapacitetima malih i srednjih poduzeća, ili pak na kvantitativnoj osnovi, a u skladu s različitim djelatnostima i specijalizacijama koje su obuhvaćene, kako bi se sadržaj pojedinih ugovora bolje prilagodio specijaliziranim sektorima malih i srednjih poduzeća ili bio u skladu s različitim naknadnim fazama projekta (točka 78. preambule Direktive 2014/24/EU). Javni naručitelji samostalno i autonomno odlučuju o razdijeli ugovora na grupe, o veličini grupa i o predmetu takvih grupa, ali i o ograničenju broja grupa koje se mogu dodijeliti jednom ponuditelju (članak 46. Direktive 2014/24/EU). Isto se odnosi i na sektorske naručitelje (članak 65. Direktive 2014/25/EU). Ako javni naručitelj odluči da nije prikladno razdijeliti ugovor u zasebne grupe, dokumentacija o nabavi mora sadržavati glavne razloge za takvu odluku kao na primjer mišljenje javnog naručitelja da bi takva razdioba mogla ograničiti nadmetanje, ili da bi zbog razdiobe izvršenje ugovora postalo suviše tehnički složeno ili skupo ili da bi potreba za koordinacijom različitih ugovaratelja za svaku grupu narušila pravilno izvršenje ugovora (točka 78. preambule Direktive 2014/24/EU). Limitiran je minimalni godišnji promet koji se traži od gospodarskih subjekata na dvostruku vrijednost od procijenjene vrijednosti ugovora (članak 58. Direktive 2014/24/EU) i uveden je pojam Europske jedinstvene dokumentacije o nabavi, a koja se sastoji od ažuriranih osobnih izjava (umjesto potvrda nadležnih institucija) kojima se preliminarno dokazuje nepostojanje osnova za isključenje, sposobnost za obavljanje profesionalne djelatnosti, ekonomska i financijska sposobnost, te tehnička i stručna sposobnost (članak 59. Direktive 2014/24/EU).
6. Kodifikacija sudske prakse
U direktive su uvrštena stajališta utvrđena u sudskoj praksi Suda Europske Unije proizašla iz slučaja Teckal (C-107/98), Coditel (C-324/07) i Hamburg (C-480/06), a koji se tiču područja koje ne spada u područje primjene novih direktiva – ugovora i koncesija između subjekata u javnom sektoru sukladno uvjetima utvrđenim u odgovarajućim člancima direktiva (članak 12. Direktive 2014/24/EU, članak 28. Direktive 2014/25/EU i članak 17. Direktive 2014/23/EU).
Nove direktive uključuju pravila i iznimke koje su posljedica odluka Suda Europske Unije, posebice u slučaju Pressetext (C-454/06) i Wall AG (C-91/08), a koje se odnose na izmjenu ugovora o javnoj nabavi tijekom njegova trajanja. Tako je, između ostaloga, u članku 72. Direktive 2014/24/EU određeno da je ugovore i okvirne sporazume moguće mijenjati bez provođenja novog postupka javne nabave ako novi ugovaratelj zamjenjuje onoga kojemu je javni naručitelj prvotno dodijelio ugovor uslijed strukturalnih promjena kao što je preuzimanje, spajanje i stjecanje.
7. Pojašnjenje i proširenje osnova za isključenje
Osnove za isključenje gospodarskih subjekata (obvezni i ostali razlozi za isključenje) iz postupka javne nabave bolje su pojašnjene i proširene. Tako primjerice javni naručitelji mogu isključiti gospodarski subjekt koji pokaže značajne ili postojane nedostatke tijekom provedbe ključnih zahtjeva iz prethodnog javnog ugovora ili prethodnog ugovora sa sektorskim naručiteljem čija je posljedica bila prijevremeni raskid tog prethodnog ugovora, naknada štete ili slične sankcije. Isto tako javni naručitelji mogu isključiti gospodarski subjekt iz postupka javne nabave ako javni naručitelj može na odgovarajući način dokazati kršenje obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava određenog pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili odredbama međunarodnog prava okoliša, socijalnog i radnog prava koji su popisani u Prilogu X Direktive 2014/24/EU (članak 57. Direktive 2014/24/EU). Također je dopušteno da svaki gospodarski subjekt kod kojeg postoje razlozi za isključenje, pruži dokaze kako bi dokazao da su mjere koje je poduzeo dovoljne da pokažu njegovu pouzdanost bez obzira na postojanje razloga za isključenje. Ako se takav dokaz smatra dovoljnim, neće biti isključen iz postupka javne nabave.
8. E-nabava
Elektronički oblici informiranja i komunikacije postat će standardni i obvezujući oblici komunikacije i razmjene informacija u postupcima javne nabave jer povećavaju mogućnost gospodarskim subjektima na unutrašnjem tržištu da sudjeluju u postupcima javne nabave. Govorimo o prijenosu obavijesti u elektroničkom obliku (prethodna informacijska obavijest, obavijest o dodijeli ugovora, obavijest o nadmetanju), o elektroničkoj dostupnosti dokumentacije za nadmetanje (članak 53. Direktive 2014/24/EU), komunikaciji elektroničkim putem u svim fazama postupka javne nabave, posebice kod prijenosa zahtjeva za sudjelovanje te elektroničko podnošenje ponuda (članak 22(1)), dinamički sustav nabave (članak 34. Direktive 2014/24/EU), elektronička dražba (članak 35. Direktive 2014/24/EU), elektronički katalozi (članak 36. Direktive 2014/24/EU). S tim u vezi, svi postupci javne nabave koje provodi središnje tijelo za nabavu provode se elektroničkim sredstvima komunikacije (članak 37(3) Direktive 2014/24/EU). Potpuna e-nabava morat će se uspostaviti bez iznimke do 18. listopada 2018.
Andrea Radoš Petrlik, mag. iur.