Člankom 1. dodan je članak 7.a kojim se regulira prekovremeni rad. U osnovi je preslikano rješenje iz aktualnog Zakona o radu (NN 93/14) s napomenom da su ugovorne strane iskoristile mogućnost koja im je dana člankom 65. stavak 4. Zakona te su ugovorile više sati prekovremenog rada na godišnjoj razini i to u trajanju od zakonom maksimalno dopuštenih 250 sati.
Na drukčiji način uređeno je i pitanje naknade troškova za međumjesni javni prijevoz. Dosadašnjim člankom 59. bilo je određeno da se naknada troškova međumjesnog javnog prijevoza osigurava kupnjom godišnje, odnosno, ako mogućnost kupnje godišnje karte ne postoji, onda kupnjom mjesečnih karata. Novim člankom 59. određeno je da se naknada troškova međumjesnog javnog prijevoza osigurava kupnjom godišnje karte za mjesni javni prijevoz u mjestu rada i isplatom 80% iznosa stvarnih troškova međumjesnog javnog prijevoza, a prema cijeni karte međumjesnog javnog prijevoza. Predmetno rješenje sigurno neće zadovoljiti zaposlenike koji su isključivo koristili javni prijevoz, ali smatramo da je ipak korak naprijed u rješenju načina isplate troškova putovanja radnicima koji koriste vlastiti automobil za putovanje s posla i na posao.
Člankom 8. određeno je da se u 2015. godini neće primjenjivati odredbe članka 53. koje se odnose na pravo na pomoć u slučaju nastanka teške invalidnosti na radu službenika i namještenika; nastanka teške invalidnosti službenika i namještenika, djeteta ili supružnika službenika i namještenika; za rođenje djeteta te za uklanjanje posljedica elementarne nepogode, odredbe članka 55. koje se odnose na pravo na pomoć za operativne zahvate, liječenje, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala i odredbe članka 61. koje se odnose na pravo na nagradu učenicima i studentima za vrijeme provedeno na praksi.
Člankom 6. brisan je članak 71. Kolektivnog ugovora koji se odnosio na obvezu poslodavca da izradi Program zbrinjavanja viška radnika. Budući da je novim Zakonom o radu ta obveza prestala postojati, odredbom članka 6. Kolektivni ugovor usklađuje se sa Zakonom o radu. Potrebno je istaknuti da ostaje obveza poslodavca savjetovati se s radničkim vijećem u pisanom obliku, gdje je poslodavac dužan navesti podatke o razlozima za prestanak potrebe za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika.
Ovim dodatkom smanjeni su i neki novčani iznosi na koje zaposlenici imaju pravo. Tako je člankom 7. dodatka utvrđeno da se u 2015. godini neće primijeniti odredba članka 36. Kolektivnog ugovora koja se odnosi na povećanje osnovice za svaku sljedeću proračunsku godinu, regres od 1.000,00 kuna i božićnica od 500,00 kuna ostali su na istoj razini iz 2014. godine iako je Kolektivnim ugovorom određeno da oni iznose 68% posto jedne osnovice.
S obzirom na opće stanje hrvatske ekonomije možemo reći da je bilo nerealno očekivati da materijalna prava budu povećana u 2015. godini, sindikalci i zaposlenici sretni su što nije došlo do dodatnih smanjenja u odnosu na 2014., ali se nadaju da će im Grad izaći u susret u nekim budućim bogatijim vremenima.
Neven Brkić, mag. iur.