c S
U središtu

Lokalno propisivanje podredne primjene kolektivnog ugovora kad lokalna jedinica nije stranka tog ugovora

24.02.2015 Autor iznosi argumente u prilog zaključku o dopustivosti lokalnog propisivanje supsidijarne primjene kolektivnog ugovora, kojeg odnosna lokalna jedinica nije zaključila, u odnosu na prava službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima te lokalne jedinice.

Dio jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (dalje: lokalne jedinice) svojim aktom odredio je podrednu primjenu odredaba Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KUDS) u odnosu na prava službenika i namještenika upravnih tijela odnosne jedinice koja nisu lokalno regulirana.

Takvo upućivanje na supsidijarnu primjenu KUDS-a u pojedinoj lokalnoj jedinici u pravilu je sadržano u:

- pravilniku o radu, ili

- pravilniku o unutarnjem redu, kojim se, pored uobičajene materije sistematizacije radnih mjesta i srodnih pitanja, mogu urediti „i druga pitanja od značaja za rad upravnih tijela u skladu sa statutom i općim aktima lokalne jedinice“ (članak 4. stavak 4. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, dalje: ZSN).

Međutim, kad dođe do spora o primjeni neke od odredbi KUDS-a u odnosu na službenika/namještenika lokalne jedinice koja je propisala podrednu primjenu toga Kolektivnog ugovora, lokalne jedinice ponekad se pozivaju na neprimjenjivost KUDS-a, i to pozivom na odredbe članka 3. ZSN-a, ističući da lokalna jedinica nije stranka KUDS-a. Normama članka 3. ZSN-a propisano je: da se prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim tijelima lokalnih jedinica uređuju zakonom i na temelju zakona donesenim propisima (st. 1.); da se kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava službenika i namještenika u upravnim tijelima lokalnih jedinica, te da kolektivni ugovor sklapaju ovlašteni predstavnici sindikata i općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan (st. 2.); da se na pitanja koja nisu uređena tim ili posebnim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona ili kolektivnim ugovorom primjenjuju opći propisi o radu (st. 3.).

Stajalište o neprimjenjivosti KUDS-a unatoč lokalnom aktu koji upućuje na njegovu podrednu primjenu smatramo pogrešnim. Naime, odredba članka 3. stavak 2. ZSN-a isključuje svaku mogućnost primjene dijela uglavaka kolektivnog ugovora u pojedinoj lokalnoj jedinici koji u toj jedinici nije sklopljen prema toj odredbi. Mišljenja smo da se smisao spomenute odredbe sastoji u normiranju ovlaštenja sklapanja kolektivnog ugovora za pojedinu lokalnu jedinicu, kao i predmeta (materije ugovaranja) i subjekata ovlaštenih za sklapanje takvog ugovora, a ne u isključivanju mogućnosti da pojedini uglavci kojega drugog kolektivnog ugovora budu u primjeni u odnosnoj lokalnoj jedinici, ako za to postoji valjana pravna osnova mimo odredbe članka 3. stavak 2. ZSN-a, sve uzevši u obzir potrebu cjelovitog sagledavanja regulacije službeničkih odnosa u lokalnim jedinicama.

Stoga je potrebno imati u vidu i odredbu članka 3. stavka 3. ZSN-a, kojom je normirana supsidijarna primjena općih propisa o radu, što uključuje i primjenu načela primjene za radnika najpovoljnijeg prava (članak 9. stavak 3. Zakona o radu).

Za lokalno propisivanje podredne primjene uglavaka KUDS-a, dakle, nema pravne zapreke, jer takva mogućnost nije isključena nekom kogentnom pravnom normom.

Dodajmo da upućivanje na supsidijarnu primjenu KUDS-a ima karakter specifičnog oblika jednostrane izjave o pristupanju normativnom dijelu toga Kolektivnog ugovora (kojem dijelu pripadaju i odredbe o pojedinim pravima službenika i namještenika), bez pristupanja obligacijskom dijelu KUDS-a, te bez stjecanja svojstva stranke navedenoga Kolektivnog ugovora.

dr. sc. Alen Rajko