c S
U središtu

Ugovor o ustupanju radnika – fleksibilizacija radnog odnosa putem agencija za privremeno zapošljavanje

17.03.2015 Ugovorom o ustupanju radnika dodatno se fleksibilizira područje radnopravnih odnosa, a taj se institut primjenjuje kako za poslodavce – korisnike koji imaju sjedište na području Republike Hrvatske, tako i na one čije je sjedište i izvan Republike Hrvatske.

Ugovor o ustupanju radnika s agencijom za privremeno zapošljavanje temelj je za zasnivanje posebnog radnog odnosa koji je također jedan od instituta u važećem Zakonu o radu, uveden prije svega radi ostvarivanja što veće fleksibilnosti u području radnih odnosa, i samim time poticanja što veće mogućnosti različitih oblika zapošljavanja radnika.

Radi se o ugovoru kojim jedan poslodavac (agencija za privremeno zapošljavanje) ustupa drugom poslodavcu (poslodavcu – korisniku) svoga radnika za obavljanje privremenih poslova kod poslodavca – korisnika.

Dakle, ugovor o ustupanju radnika sklapa se između agencije za privremeno zapošljavanje s jedne strane i korisnika s druge strane, i to u pisanom obliku.

U tom smislu članak 45. Zakona o radu propisuje obvezne sastojke takvog ugovora koji uz opće uvjete poslovanja agencije za privremeno zapošljavanje, mora sadržavati i sljedeće:

- podatke o broju ustupljenih radnika koji su potrebni poslodavcu - korisniku

- razdoblje na koje se radnici ustupaju poslodavcu - korisniku od strane agencije

- podatke o mjestu rada

- podatke o poslovima koje će ustupljeni radnici obavljati kod poslodavca - korisnika

- način i razdoblje u kojem poslodavac – korisnik mora ispostaviti agenciji obračun za isplatu plaće te podatke o propisima koji se kod korisnika primjenjuju na utvrđivanje plaće

- podatke o osobi koja je ovlaštena za zastupanje korisnika prema ustupljenim radnicima.

Budući da se ugovorom o ustupanju radnika zapravo fleksibilizira područje radnopravnih odnosa, taj institut se primjenjuje i za poslodavce – korisnike čije je sjedište i izvan Republike Hrvatske. Stoga ne postoje ograničenja da agencije za privremeno zapošljavanje ne bi mogle ustupati svoje radnike i izvan Republike Hrvatske, već se naprotiv, ustupanjem radnika korisnicima u inozemstvu ostvaruje sloboda kretanja radnika, posebice u smislu slobode kretanja radne snage unutar EU.

Međutim, ipak treba reći da zakonodavac u stavku 3. članka 45. Zakona o radu propisuje dodatne obvezne sastojke ugovora o ustupanju radnika, ako se radi o ustupanju radnika u inozemstvo, a to su:

- podaci o zakonodavstvu koje se primjenjuje na radni odnos ustupljenog radnika

- podaci o pravima ustupljenog radnika, a koja prava se ostvaruju na temelju Zakona o radu i drugih zakona Republike Hrvatske, te koja je poslodavac – korisnik dužan osigurati ustupljenom radniku,

- podaci o obvezi i načinu izvršenja obveze plaćanja troškova vraćanja radnika u Republiku Hrvatsku.

Trajanje takvog ugovora i trajanje korištenja rada ustupljenog radnika za obavljanje istih poslova može biti u najdužem neprekinutom trajanju do tri godine, a iznimno može i duže kad je rad radnika potreban zbog zamjene privremeno odsutnog radnika ili drugih objektivnih razloga dopuštenih kolektivnim ugovorom. Pri tome se svaki prekid takvog rada koji bi bio kraći od dva mjeseca, ne smatra prekidom neprekinutog razdoblja od tri godine.

Vezano za vođenje propisanih evidencija prisutnosti na radu i sl., prilikom sklapanja ugovora o ustupanju radnika agencija za privremeno zapošljavanje i poslodavac – korisnik mogu ugovoriti da će za ustupljene radnike u ugovorenom razdoblju korisnik voditi propisane evidencije o radnom vremenu ustupljenih radnika, njihovoj prisutnosti, te rokovima i načinu dostave tih evidencija agenciji za privremeno zapošljavanje.

Svakako treba podsjetiti da ugovor o ustupanju radnika regulira samo pravni odnos između jednog poslodavca - agencije za privremeno zapošljavanje i korisnika, odnosno poslodavca kojemu se radnik ustupa, dok pravni odnos između agencije za privremeno zapošljavanje i radnika kojeg se ustupa, regulira poseban dvostrano obvezni ugovor – ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova.

Inače, ugovor o ustupanju radnika ne može se sklopiti kad se radi o:

- zamjeni radnika kod poslodavca – korisnika kod kojega je u tijeku provođenje štrajka

- poslovima koje su obavljali radnici za koje je korisnik proveo postupak kolektivnog viška radnika u skladu s odredbama Zakona o radu, odnosno gdje se radi o kolektivnom višku radnika u prethodnom razdoblju od šest mjeseci

- obavljanju poslova koji prema Zakonu o zaštiti na radu i drugim posebnim propisima spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, a ustupljeni radnik ne ispunjava te posebne uvjete

- o ustupanju radnika drugoj agenciji za privremeno zapošljavanje (zabrana tzv. ustupanja radi ustupanja radnika).

U Zakonu o radu postoje također i odredbe kojima se zapravo provodi Direktiva EU/EP 2008/104, koja se odnosi na rad putem agencija za privremeno zapošljavanje, a prema kojoj vrijedi načelo jednakog postupanja, odnosno osnovni uvjeti rada i zapošljavanja ustupljenih radnika moraju biti jednaki onima koji vrijede za radnike koji su kod poslodavca – korisnika izravno zaposleni.

U tom smislu su i odredbe članka 46. Zakona o radu koje u stavcima 5. i 6. propisuju da ugovorena plaća i drugi uvjeti rada ustupljenog radnika ne smiju biti utvrđeni u iznosu manjem, odnosno nepovoljnijem od plaće, odnosno drugih uvjeta rada radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima, koje bi ustupljeni radnik ostvario da je sklopio ugovor o radu s korisnikom. Isto se odnosi i na druge uvjete rada ustupljenog radnika kao što su: radno vrijeme, odmori i dopusti, osiguranje mjera zaštite na radu, zaštita trudnica, roditelja, posvojitelja i mladih te zaštita od nejednakog postupanja u skladu s posebnim propisom o suzbijanju diskriminacije.

Daniel Sever, mag. iur.