Do stupanja na snagu Zakona o radu (NN br. 93/14), na upravljački kadar nisu se primjenjivale sljedeće odredbe Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13): o otkazu, o otkaznom roku, o otpremnini, o prethodnom upozorenju na kršenje obveza iz radnog odnosa, o omogućavanju iznošenja obrane, o prethodnom savjetovanju s radničkim vijećem, o pribavljanju suglasnosti radničkog vijeća za otkaz, o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, o prestanku ugovora o radu zbog činjenice navršavanja određenog broja godina života i mirovinskog staža menadžera, o prestanku ugovora o radu dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad, o sudskom raskidu ugovora o radu itd. …
Sada je u članku 4. stavku 3. Zakona o radu izričito navedeno da je posebni propis, prema kojem su navedene osobe ovlaštene voditi poslove poslodavca – propis o trgovačkim društvima, odnosno Zakon o trgovačkim društvima.
Na navedene osobe (menadžere) prema novom uređenju ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Ako usporedimo novo rješenje s onim iz prijašnjeg Zakona o radu, prema kojem se na te osobe nisu primjenjivale odredbe toga Zakona o prestanku ugovora o radu, ostaje nejasno zašto je zakonodavac u novom Zakonu o radu povrh već navedenog „o prestanku ugovora o radu“ odlučio navoditi i institute poput otkaznog roka i otpremnine kad su oni već ionako dio odredbi o prestanku ugovora o radu.
Ako član uprave/direktor ima sklopljen ugovor o radu, u odnosu na njega primjenjuju se sve ostale odredbe Zakona o radu, s time da su posebno važne odredbe o radnom vremenu i ograničenju njegova trajanja te stanci, dnevnom i tjednom odmoru, koje često mogu biti ograničavajuće u odnosu na intenzitet poslova koje treba obaviti.
No, na radnike za koje zbog posebnosti njihovih poslova radno vrijeme nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti ili ga radnici određuju samostalno (radnik koji ima status rukovodeće osobe, radnik član obitelji poslodavca fizičke osobe koji živi u zajedničkom kućanstvu s poslodavcem i koji u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca i slično), ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu o najdužem trajanju tjednog radnog vremena i razdoblju iz članka 66. stavka 8. Zakona o radu (ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, radnik u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca ne smije raditi duže od prosječno četrdeset osam sati tjedno, uključujući prekovremeni rad), noćnom radu, te dnevnom i tjednom odmoru, ako su s poslodavcem ugovorili samostalnost u njihovu određivanju.
Također, ako je temeljnim aktom društva određeno da mandat direktora (člana uprave) traje primjerice četiri godine, nakon odluke o njegovom imenovanju s direktorom se može sklopiti ugovor o radu na točno to razdoblje (4 godine), dakle, radni odnos vezan je isključivo za trajanje tog mandata i pri tome ne postoji obveza sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme kao za ostale radnike, s obzirom na odredbu članka 4. stavka 4. Zakona o radu o neprimjeni odredbi toga Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme na članove uprave i drugi upravljački kadar.