Situacije u kojima se naknadno pronađe imovina nakon provedene ostavinske rasprave nisu nikakva rijetkost pa je zakonodavac uredio ovu tematiku u članku 234. Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN).
Tako je propisano da sud, ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, u pravilu ne provodi ponovno ostavinsku raspravu, nego naknadno pronađenu imovinu raspoređuje novim rješenjem na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju.
Međutim, ovdje postoje dvije iznimke, a to su situacije u kojima se neki od nasljednika općenito odrekao nasljedstva te slučajevi u kojima se nasljednik odrekao nasljedstva u korist određenog nasljednika. Te iznimke uređene su u odredbi članka 133. ZN-a, gdje je propisano da se odricanje od nasljedstva ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu te da se odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela. U tim situacijama ponovno će se provesti ostavinska rasprava i donijeti novo rješenje o nasljeđivanju.
Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, sud će provesti postupak po službenoj dužnosti (samo ako su pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava) ili na zahtjev zainteresiranih osoba (ako su pronađene pokretnine ili s njima izjednačena prava).
Ostavinski postupak u prvom stupnju provodi se pred općinskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda, no, u pravilu se povjerava javnim bilježnicima što je i utvrđeno člankom 312. Sudskog poslovnika te člankom 245. ZN-a.
Također je propisano da je javni bilježnik, kada provodi radnje u ostavinskom postupku kao povjerenik suda, ovlašten kao i sudac i sudski savjetnik općinskog suda, poduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke osim odluka za koje je Zakonom o nasljeđivanju drukčije propisano.
Postavlja se pitanje jesu li javni bilježnici ovlašteni postupati u slučajevima u kojima se radi o naknadno pronađenoj imovini, odnosno je li im sud dužan povjeriti i te predmete u kojima je donio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a u kojima je naknadno pronađena imovina?
Iako su neki mišljenja da se tu radi o pravomoćnoj odluci ostavinskog suda koju, u pogledu naknadno pronađene imovine, može izmijeniti samo onaj tko ima sudbenu nadležnost, odnosno ostavinski sud, mišljenja smo da odluka o naknadno pronađenoj imovini ne dira u bit pravomoćnog sudskog rješenja o nasljeđivanju.
Naime, rješenje o naknadno pronađenoj imovini ne mijenja rješenje o nasljeđivanju, nego dodaje nove podatke o imovini. Dapače, u rješenju o naknadno pronađenoj imovini, može se pojaviti i nasljednik koji je ustupio svoj nasljedni dio drugom sunasljedniku ili nasljednik koji se odrekao nasljedstva, te zatražiti svoje nasljedno pravo za naknadno pronađenu imovinu. U slučaju da je to nesporno, sva prijašnja utvrđenja iz ranije provedenog ostavinskog postupka i po njemu doneseno rješenje o nasljeđivanju, ostaju netaknuti, odnosno rješenje o naknadno pronađenoj imovini neće dirati u prijašnje rješenje o nasljeđivanju, već će se odlučivati samo o naknadno pronađenoj imovini i pravima na njoj.
Dakle, ovdje se ne radi o izmjeni rješenja o nasljeđivanju niti o pojavi novog nasljednika ili zapisovnika, niti o ponavljanju postupka, jer se ne zadire u provedeni ostavinski postupak kao ni u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Također, saznanje o naknadno pronađenoj imovini nije niti nova činjenica prema kojoj bi se mogao ponoviti postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen, jer se pitanje o naknadno pronađenoj imovini, koje se smatra zasebnom činjeničnom i pravnom situacijom, posebno uređuje već spomenutim člankom 234. ZN-a.
Prema tome, ako nema spora, odluka o naknadno pronađenoj imovini ne zadire u pravomoćnu sudsku odluku odnosno rješenje o nasljeđivanju, te javni bilježnik može odlučivati u tom izvanparničnom postupku. No u slučaju spora, spis se vraća ostavinskom sudu (članak 244. stavak 2. i 3. ZN-a).
U skladu s time, sud povjerava javnom bilježniku, kao povjereniku suda, provođenje postupka i za naknadno pronađenu imovinu. Samim time rasterećuju se sudovi te postiže veća učinkovitost ostavinskog postupka odnosno postiže se brže ostvarivanje prava stranaka u ostavinskom postupku.
Marina Turković