Osim u vojne svrhe, bespilotne letjelice odnosno dronovi, počele su se sve više koristiti u medijima, akcijama spašavanja, poljoprivredi, rudarstvu, znanstvenim istraživanjima, nadzoru slabije dostupnih i opasnih terena, marketingu, dostavi i slično.
Budući da dronovi postaju sve dostupniji, bilo je potrebno definirati tko, kada, gdje i pod kojim uvjetima smije letjeti. Tako je u svibnju ove godine stupio na snagu Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova koji je već doživio jednu izmjenu.
Pravilnikom se, među ostalim, određuju opći, tehnički i operativni uvjeti za sigurnu uporabu bespilotnih zrakoplova, sustava bespilotnih zrakoplova i zrakoplovnih modela te uvjeti kojima moraju udovoljavati osobe koje sudjeluju u upravljanju tim zrakoplovima i sustavima. Odredbe ovog Pravilnika primjenjuju se na sustave bespilotnih zrakoplova, operativne mase bespilotnih zrakoplova do i uključujući 150 kilograma, osim onih koji se koriste u zatvorenom prostoru ili za državne aktivnosti (vojne, policijske, sigurnosno-obavještajne, carinske, potrage i spašavanja, gašenja požara, obalne straže i slično) te onih koji ne mogu postići kinetičku energiju veću od 79 J.
U skladu s Pravilnikom, bespilotni zrakoplov definira se kao zrakoplov namijenjen izvođenju letova bez pilota u zrakoplovu, koji je ili daljinski upravljan ili programiran i autonoman. Pod letačkim operacijama podrazumijeva se upotreba sustava bespilotnog zrakoplova, bez obzira prima li se naknada ili ne, kada se bespilotni zrakoplov koristi za potrebe radova iz zraka (snimanje iz zraka, oglašavanje iz zraka, nadzor iz zraka, protupožarna zaštita, letovi za potrebe televizije, filma i vijesti, letovi za potrebe posebnih događaja uključujući zrakoplovne priredbe, natjecateljske letove i slično).
S obzirom na operativnu masu, bespilotni zrakoplovi kojima se izvode letačke operacije dijele se na tri klase i to na klasu 5 (do 5 kilograma), klasu 25 (od 5 do 25 kilograma) i klasu 150 (od 25 do i uključujući 150 kilograma).
Također, u odnosu na izgrađenost, naseljenost i prisutnost ljudi, Pravilnik jasno određuje područje letenja i to kroz četiri klase:
1. Klasa I - područje u kojem nema izdignutih građevina ili objekata i u kojem nema ljudi, osim rukovatelja i osoblja koje je nužno za letenje.
2. Klasa II - područje u kojem postoje pomoćni gospodarski objekti ili građevine koje nisu namijenjene za boravak ljudi i u kojem nema ljudi, osim rukovatelja i osoblja koje je nužno za letenje. Dozvoljen je samo povremeni prolazak, bez zadržavanja, ljudi kroz područje (biciklisti, šetači i sl.).
3. Klasa III - područje u kojem postoje građevine ili objekti primarno namijenjeni za stanovanje, poslovanje ili rekreaciju (stambene zgrade, stambene kuće, škole, uredi, sportski tereni, parkovi i slično).
4. Klasa IV - područje uskih urbanih zona (središta gradova, naselja i mjesta).
Što se tiče sigurnosti, propisano je da rukovatelj bespilotnog zrakoplova mora osigurati da se let izvodi na način koji ne predstavlja opasnost po život, zdravlje ili imovinu ljudi zbog udara ili gubitka kontrole nad sustavom bespilotnog zrakoplova i da ne ugrožava ili ne ometa javni red i mir.
Također, let bespilotnog zrakoplova mora se odvijati danju, te se prije leta mora provjeriti ispravnost sustava i prikupiti sve potrebne informacije za planirani let (meteorološki i ostali uvjeti u području leta kojima se osigurava sigurno izvođenje leta), te se mora osigurati da sva oprema ili teret na bespilotnom zrakoplovu bude odgovarajuće pričvršćen da ne dođe do njegovog ispadanja.
Isto tako, mora se osigurati da se let bespilotnog zrakoplova odvija unutar vidnog polja rukovatelja i na udaljenosti ne većoj od 500 metara od rukovatelja, a minimalna udaljenost od ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila, drugih zrakoplova, cesta, željezničkih pruga, vodenih putova ili dalekovoda ne smije biti manja od 30 metara. Kada se radi o skupini ljudi (koncert, vjenčanje, priredba, demonstracije i sl.), minimalna udaljenost mora biti 150 metara.
Upravljanje ovim zrakoplovom mora se odvijati na udaljenosti od najmanje 3 kilometra od aerodroma i prilazne ili odlazne ravnine aerodroma, osim u slučaju kada su posebno predviđene procedure za letenje bespilotnih zrakoplova definirane naputkom za korištenje aerodroma.
Treba napomenuti i da se tijekom leta iz ili s bespilotnog zrakoplova ne smiju izbacivati nikakvi predmeti.
Oni koji žele upravljati bespilotnim zrakoplovima moraju poštovati jasno propisana pravila te imati dokumentaciju za letenje koja je propisana člankom 20. Pravilnika.
S obzirom da ovi bespilotni zrakoplovi nisu opremljeni radarom koji bi omogućio lakše izbjegavanje objekata, iako se njihovo kretanje može pratiti i putem kamere, prilikom leta obavezno moraju biti u vidnom polju.
Kao što smo napomenuli, Pravilnikom se definira upotreba bespilotnih zrakoplova do 150 kilograma, dok će Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA), pravno urediti operacije bespilotnih zrakoplova operativne mase iznad 150 kilograma.
Iako su postojale sumnje da se Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova ne odnosi na takozvane dronove, iz Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo potvrdili su da se Pravilnik odnosi upravo na njih.
