Da bi doktor medicine, odnosno doktor dentalne medicine u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi od 0 do IV. kategorije i klinici koja je zdravstvena ustanova dobio odobrenje, moraju se kumulativno ispuniti sljedeći uvjeti navedeni u članku 2. Pravilnika:
- da je doktor medicine, odnosno doktor dentalne medicine ostvario u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj je podnesen zahtjev najmanje prosječno izvršenje (u kunama) iz djelatnosti u kojoj traži odobrenje, i
- da je doktor medicine, odnosno doktor dentalne medicine ostvario u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj je podnesen zahtjev veće prosječno izvršenje (u kunama) od visine njegove prosječne bruto plaće u tom razdoblju pomnožene s koeficijentom djelatnosti u kojoj radnik traži odobrenje.
Ostali zdravstveni radnici mogu isto odobrenje dobiti ako su postigli najmanje prosječni godišnji učinak zdravstvenih radnika koji obavljaju istu djelatnost u toj ustanovi, odnosno koji obavljaju usporedive zdravstvene usluge.
Koeficijent djelatnosti i prosječno godišnje izvršenje za 2014. godinu objavit će se na mrežnim stranicama Ministarstva zdravlja na dan stupanja na snagu Pravilnika.
Starim Pravilnikom bilo je određeno da svi zdravstveni radnici mogu dobiti odobrenje ako su u prethodnoj godini postigli učinak za 20% veći u odnosu na prosječan učinak ostalih zdravstvenih radnika ili da je zdravstveni radnik postigao učinak za 15% veći u odnosu na svoj učinak u prethodnoj kalendarskoj godini ili da je svojim radom značajno unaprijedio ugled ustanove.
Pravilnik propisuje i nekoliko ograničenja. Da bi se spriječilo da većina ili svi zdravstveni radnici rade dodatne poslove, člankom 3. određeno je da poslodavac može dati odobrenja za najviše 50% zdravstvenih radnika jedne ustrojstvene, odnosno organizacijske jedinice koji su raspoređeni na srodna radna mjesta. Ministarstvo se u tom slučaju najvjerojatnije vodilo logikom da bi trebali biti nagrađeni najvredniji radnici unutar jedinica i na taj način pokušava uvesti pozitivnu konkurenciju.
Dodatno ograničenje odnosi se na vrijeme čekanja na terapijski ili dijagnostički postupak u zdravstvenoj ustanovi čime ministarstvo želi zaštititi pacijente od nastanka predugih lista čekanja.
Člankom 4. stavkom 2. Pravilnika određeno je da će ravnatelj, odnosno sanacijski upravitelj uskratiti odobrenje zdravstvenom radniku ako je u zdravstvenoj ustanovi u djelatnosti u kojoj se traži odobrenje vrijeme čekanja na terapijski ili dijagnostički postupak dulje od 60 dana, odnosno dulje od 6 mjeseci za operaciju katarakte te dulje od 12 mjeseci na operaciju aloartroplastike velikih zglobova, od datuma naručivanja.
Tijekom javne rasprave stručna javnost na čelu s Hrvatskom liječničkom komorom (HLK) dala je svoje primjedbe na završni tekst Pravilnika.
Hrvatska liječnička komora smatra neprihvatljivim sustav u kojem se liječnika vrednuje uspoređujući vrijednost izvršenih medicinskih usluga u kunama prema izračunu nacionalnog osiguravatelja te ih se dovodi u vezu s bruto plaćom zdravstvenog radnika. Smatraju da nije moguće realno prikazati efikasnost pojedinog liječnika samo na temelju fakturiranih iznosa. Prema tvrdnjama HLK, takav princip nije opisan niti u jednoj od 17 europskih zemalja s kojima je HLK ostvarila komunikaciju o spomenutom pitanju.
HLK drži da svaki liječnik koji je na svom radnom mjestu, u skladu sa stručnim i etičkim normama izvršio posao koji mu je raspodijelio neposredno nadređeni, treba imati pravo, u svoje slobodno vrijeme, dodatno raditi posao i kod drugog poslodavca.
Osim što donosi potpuno nova mjerila, Pravilnik propisuje da ravnatelj, odnosno sanacijski ravnatelj odobrenje daje u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva zdravstvenog radnika (članak 4.), a bez prethodnog mišljenja ministra zdravlja, što je do sada bio slučaj, te da je ravnatelj odnosno sanacijski upravitelj dužan voditi evidencije o izdanim odnosno uskraćenim odobrenjima.
Pravilnikom nisu propisane sankcije prema ravnateljima ili sanacijskim upraviteljima koji ne izdaju odobrenja u propisanom roku ili ne vode evidencije o odobrenjima.
Kako bi doskočili tom problemu, HLK je tražila da se u članak 4. Pravilnika uvrsti odredba prema kojoj se smatra da je zdravstveni radnik dobio odobrenje za rad ako se njegovom zahtjevu ne udovolji u propisanom roku. Ministarstvo nije prihvatilo spomenuto rješenje.
Treba napomenuti da je člankom 206.d Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 za odgovornu osobu poslodavca koja zdravstvenom radniku, protivno odredbama pravilnika, da odobrenje za sklapanje poslova za svoj račun iz zdravstvene djelatnosti poslodavca, ali ne i kazna ako propusti dati odobrenje u roku.
Člankom 5. Pravilnika određena je sankcija za zdravstvene radnike za koje je utvrđeno da su obavljali poslove za svoj račun bez odobrenja. Takvom radniku poslodavac ne smije dati odobrenje u razdoblju od dvije godine od dana kada je takva povreda iz radnog odnosa utvrđena od strane poslodavca ili zdravstvene inspekcije. Mišljenja smo da je takva odredba protivna članku 206.a Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je već propisana kazna za isti prekršaj u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna.
Člankom 6. Pravilnika određeno je da će se svi postupci davanja odobrenja započeti po odredbama starog Pravilnika (NN 4/2014), dovršiti sukladno odredbama novog Pravilnika. Smatramo da je takvo rješenje neprimjereno te da bi se postupci trebali dovršiti prema pravilima koja su za zdravstvenog radnika povoljnija. S obzirom da je kao pretpostavka za davanje odobrenja i starim i novim pravilnikom određena efektivnost radnika iskazana u prethodnoj godini, radnici koji su već predali ili će predati zahtjev prije 27. listopada 2015. mogu biti stavljeni u povoljniji položaj u odnosu na one koji nisu predali zahtjev do stupanja na snagu novog Pravilnika.
Iako novi Pravilnik ima nedostatke, ipak smatramo da su dana rješenja korak naprijed prema rješavanju problema zdravstvenih djelatnika u pogledu dodatnog rada, međutim, treba naglasiti kako nismo sigurni da će se ciljevi koje je ministarstvo željelo postići moći ostvariti bez dublje analize i većih strukturnih reformi unutar zdravstvenog sustava.
Neven Brkić, dipl. iur.