Položaj i ovlasti Ustavnog suda Republike Hrvatske propisani su člankom 122. do 128. Ustava Republike Hrvatske. Sukladno članku 125. Ustava, Ustavni sud odlučuje o suglasnosti zakona i drugih propisa s Ustavom. Prilikom odlučivanja o suglasnosti zakona i drugih propisa s Ustavom, članak 126. Ustava obvezuje Ustavni sud da ukine određeni zakon ako utvrdi da je protivan Ustavu odnosno ako utvrdi da je drugi propis protivan Ustavu ili zakonu da ga ukine ili poništi. Daljnja razrada ustavnih ovlasti Ustavnog suda propisana je Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji u glavi IV. utvrđuje ovlaštenike na podnošenje zahtjeva Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti, postupak pred Ustavnim sudom te donošenje odluke.
Postavlja se pitanje što je u tome uopće sporno? Postoji li razlika između poništavanja i ukidanja određenog pravnog akta i ako postoji u čemu se sastoji? Razlika između ta dva instituta postoji i očituje se u nastupanju pravnih posljedica erga omnes i inter partes u odnosu na činjenicu je li neki pravni akt poništen ili ukinut. U slučaju da je nadležno tijelo poništilo neki pravni akt, on nije nikada niti proizvodio pravne učinke, ex tunc, a odluka nadležnog tijela samo je deklaratorne prirode. Naprotiv, ako je nadležno tijelo odlučilo neki pravni akt ukinuti, tada pravne posljedice ukidanja djeluju od dana donošenja odluke odnosno od dana kada je nadležno tijelo odlučilo da će njegova odluka početi proizvoditi pravne učinke, dakle ex nunc. Za razliku od poništavanja gdje pravni učinci akta koji se poništava uopće ne nastupaju, kod ukidanja akt je proizvodio pravne učinke do donošenja odluke, a sama odluka u tom slučaju je konstitutivne prirode.
Prikazat ćemo na konkretnom primjeru kako se to izravno odražava na ocjenu ustavnosti pojedinog zakona. Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenom u Narodnim novinama od 15. srpnja 2003., br. 111/03, izvršene su opsežne izmjene i dopune Kaznenog zakona uz dekriminalizaciju većeg broja kaznenih djela. U članku 156. toga zakona propisano je da zakon stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama, a primjenjuje se od 1. prosinca 2003. godine. Protiv tih izmjena i dopuna Kaznenog zakona podneseni su zahtjevi za ocjenom ustavnosti, te je Ustavni sud 27. studenog 2003. donio odluku kojom ukida Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 111/03) u cijelosti. Odluka Ustavnog suda stupila je na snagu danom donošenja, dakle 27. studenog 2003. godine.
Ustavni sud je u svome izvješću broj U-X/80/2005 od 1. lipnja 2006. izričito ukazao zakonodavcu da su neustavne odredbe zakona kojima se određuje "primjena od" određenog zakona ili nekog njegovog dijela. Naime, Ustav Republike Hrvatske ne poznaje termin "primjena od" te zakon samo može stupiti na snagu određenog dana. Na temelju takvog stajališta Ustavnog suda može se izvesti zaključak da Ustavni sud smatra protuustavnim djelovanje zakonodavca koji u prijelaznim i završnim odredbama propisuje „primjenu od“ nekog zakona s time da bi takva odredba trebala biti protuustavna ex tunc. Međutim, Ustav Republike Hrvatske ne propisuje mogućnost oglašavanja zakona protuustavnim ex tunc već samo i isključivo ex nunc, dok za druge propise, a ovdje se misli prvenstveno na podzakonske propise, dopušta oglašavanje protuustavnim i ex tunc i ex nunc.
Svoje stajalište Ustavni sud je u konačnici i oživotvorio u svojoj odluci broj U-I-3101/2014 i dr. od 12. siječnja 2015. kojom je obustavio izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi Obiteljskog zakona (NN 75/14). Dakle, proizlazi da i protuustavni zakoni u Republici Hrvatskoj mogu stupiti na snagu i proizvoditi pravne učinke te ih Ustavni sud ne može ukinuti ex tunc već samo ex nunc.
Ako se navedeno promatra sa stajališta citiranog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, proizlazilo bi da su te izmjene i dopune bile na snazi od dana stupanja na snagu zakona tj. od 15. srpnja 2003. pa do dana donošenja odluke o ukidanju zakona 27. studenog 2003., s time da je dio prijelazne i završene odredbe koji je propisivao „primjenu od“ zakona bio protuustavan. U nekoj hipotetskoj situaciji u kojoj bi Ustavni sud morao ocjenjivati suglasnost Ustava sa samim sobom, lako bi se moglo dogoditi da bi Ustavni sud odlučio o protuustavnosti pojedinih odredaba Ustava sa samim Ustavom.
Daniel Deković, dipl. iur.