Minimalna razina lokalnog financiranja vatrogasne djelatnosti propisana je zakonskim odredbama, zasebno za pojedine segmente spomenute djelatnosti. Na taj način zakonodavac je prevenirao rizik da jedinice lokalne samouprave ne osiguravaju minimalnu razinu financiranja vatrogasne djelatnosti, imajući u vidu da bi u protivnom dio lokalnih vlasti proračunska sredstva ponajprije usmjeravao prema kriteriju političkog oportuniteta (tj. „popularnosti“ pojedinih lokalno financiranih djelatnosti i projekata kod biračkog tijela), a ne osiguranja dovoljne razine svih javnih potreba, u ovom slučaju zaštite od požara. U praksi postoje slučajevi u kojima jedinice lokalne samouprave svojim proračunom na ukupnoj razini financiranja vatrogasne djelatnosti osiguraju dovoljna sredstva, ali se pri tome ne pridržavaju odredbi o minimalnom financiranju određenog segmenta vatrogasne djelatnosti.
Protupožarna zaštita ulazi u poslove samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave, pri čemu se poslovi lokalnog djelokruga uređuju zakonom (članak 135. stavak 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske; članak 19. stavak 1. podstavak 11. Zakona o lokalnoj i područnoj /regionalnoj/ samoupravi).
Mjerodavni sektorski zakon ovdje je Zakon o vatrogastvu, predmet kojega je, između ostalog, uređenje segmenata vatrogasne djelatnosti, te ustrojstvo i financiranje vatrogastva.
Općinski načelnik, gradonačelnik, gradonačelnik Grada Zagreba i župan ima pravo i obvezu skrbiti o potrebama i interesima građana na svom području za organiziranjem i djelovanjem učinkovite vatrogasne službe (članak 3. stavak 1. Zakona o vatrogastvu). Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da se planom zaštite od požara općine, grada, županije, odnosno Grada Zagreba utvrđuju zadaće i područje djelovanja svih javnih vatrogasnih postrojbi i dobrovoljnih vatrogasnih društava, a posebno zadaće javnih vatrogasnih postrojbi i dobrovoljnih vatrogasnih društava koji imaju definirano područje odgovornosti.
Vatrogasnu djelatnost obavljaju, među ostalima, javne vatrogasne postrojbe, te dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasne zajednice, potonje kao udruženja vatrogasnih subjekata na području jedne ili više jedinica lokalne samouprave (članak 1., članak 2. i članak 16. Zakona o vatrogastvu).
Profesionalno i dobrovoljno vatrogastvo, kao i vatrogasne zajednice, razlikuju se po svome ustrojstvu, a djelomice i po svojim funkcijama.
Iz tog razlikovanja proizlaze i razlike u reguliranju financiranja spomenutih segmenata vatrogasne djelatnosti, pri čemu su odredbe o minimalnoj razini financiranja pojedinog segmenta imperativnog karaktera, te ne mogu biti derogirane od strane jedinice lokalne samouprave, niti navedene jedinice mogu odlučiti da će pojedinom segmentu vatrogastva dodijeliti manje sredstava od propisanog minimuma pozivom na ukupna proračunska izdvajanja za vatrogastvo, niti mogu odlučiti da dio sredstava pripadajućih pojedinom segmentu neće uplatiti na račun pravne osobe koja obavlja odnosni dio djelatnosti. Spomenuta se izdvajanja, naime, ne poimaju objedinjeno, već zasebno za svaki od segmenata vatrogasne djelatnosti, uključujući dobrovoljna vatrogasna društva te vatrogasne zajednice, sve kako bi svaki od segmenata vatrogasne djelatnosti bio financiran barem u iznosu koji je zakonodavac procijenio minimalno potrebnim za obavljanje redovne djelatnosti.
U pogledu dobrovoljnog vatrogastva i vatrogasnih zajednica, netom navedeni zaključak proizlazi iz odredbi članka 45. u vezi sa člankom 43. stavak 2. Zakona o vatrogastvu, pri čemu se formulacija „za poslove vatrogastva“, sadržana u članku 45. stavak 3. toga Zakona, ne odnosi na sve segmente vatrogastva, jer se cijeli članak 45. Zakona o vatrogastvu referira na sredstva iz članka 43. stavak 2. i 3. navedenog Zakona, koja sredstva se, pak, odnose upravo na financiranje djelatnosti dobrovoljnih vatrogasnih društava i vatrogasnih zajednica.
Dosljedno takvoj pravnoj interpretaciji, normom članka 45. stavak 4. Zakona o vatrogastvu propisano je da se sredstva iz stavka 3. navedenoga članka uplaćuju na račun vatrogasnih zajednica ili dobrovoljnih vatrogasnih društava, a u prilog cjelovitom sagledavanju mjerodavnoga normativnog okvira ide, primjerice, i odredba članka 53. točka 10. Zakona o vatrogastvu (koja se poziva na članak 45. toga Zakona), kojom je propisana prekršajna odgovornost izvršnog čelnika koji ne osigura propisani iznos financijskih sredstava te ih ne uplati na račun vatrogasnih zajednica ili dobrovoljnih vatrogasnih društava.
dr. sc. Alen Rajko