U članak 50. stavak 1. Prekršajnog zakona novelom Zakona dodana je točka 7. kojom se dopunjuju zaštitne mjere koje propisuje Prekršajni zakon, a izriče se izravno na temelju njegovih odredbi, čime prestaje potreba da se ta mjera propisuje posebnim zakonom kojim se propisuje prekršaj. Dakle, ubuduće kada sud, s obzirom na narav prekršaja, utvrdi da bi okrivljenikovim posjećivanjem određenog mjesta ili područja to poticajno djelovalo na njega da ponovno čini isti prekršaj, može mu za određeno vrijeme zabraniti posjećivanje tog mjesta ili područja.
Primjerice, učestalo okrivljenikovo narušavanje javnog reda i mira u određenom istom ugostiteljskom objektu osnova je za zaključak suda da posjećivanje tog lokala poticajno djeluje na okrivljenika da čini prekršaje narušavanja javnog reda i mira i tada mu može izreći ovu zaštitnu mjeru. Ta će zabrana, od strane suda, biti izrečena javno, a njezino nepoštivanje imat će određene posljedice.
Novim člankom 58.a Prekršajnog zakona određuje se opći uvjet izricanja zaštitne mjere zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, vrijeme na koje se izriče te su propisane posljedice za okrivljenika ako se ne pridržava izrečene zabrane.
Dakle, zaštitna mjera zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja može se izreći počinitelju prekršaja kada postoji opasnost da će u određenom razdoblju posjećivanjem točno određenog mjesta ili područja ponovno počiniti isti prekršaj.
Što se tiče trajanja ove zaštitne mjere, članak 58.a stavak 2. Prekršajnog zakona propisuje da se ona ne može izreći u trajanju kraćem od jednog mjeseca ni duljem od dvije godine.
U slučaju da okrivljenik postupi protivno zabrani posjećivanja određenog mjesta ili područja, a zabrana je bila izrečena uz uvjetnu osudu, sud će postupiti prema članku 46. stavku 4. Prekršajnog zakona, kojom odredbom je propisano da će se opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđenik tijekom provjeravanja ne izvrši obveze koje su mu određene, a mogao ih je izvršiti. U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obveza, sud te obveze može zamijeniti drugima, ili osuđenika osloboditi obveza.