U svojim osnovnim odredbama Zakon o sigurnosti prometa na cestama (u nastavku: ZSPC) propisuje da su državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne i fizičke osobe, te sudionici u prometu dužni, u postupanju prema odredbama toga Zakona, osobito štititi zdravlje i život djece. Izdvajanjem djece u posebnu skupinu sudionika u prometu na cesti ZSPC prepoznaje problematiku takve skupine kao jedne od najugroženijih u prometu na cestama, a što je i razumljivo s obzirom na mentalne i fizičke predispozicije djece.
Djeca, kao posebna skupina, u prometu na cesti mogu sudjelovati kao pješaci, uz određene uvjete i kao vozači, i to isključivo bicikala i zaprežnih vozila, te kao putnici u vozilu ili na vozilu, pa konačno čak i kao goniči odnosno vodiči stoke.
Bez obzira na to u kojem svojstvu djeca sudjeluju u prometu na cesti, od bitne je važnosti stečena prometna kultura koja se stječe od najranije životne dobi. U tom smislu ZSPC, također u svojim osnovnim odredbama, određuje da je ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja dužno u odgojno-obrazovne programe, počevši od predškolskih ustanova, uvrstiti sadržaje primjerene uzrastu, koji imaju za cilj osposobljavanje za sigurno sudjelovanje u prometu te promicanje i podizanje razine prometne kulture.
Glede kategorije vozača, djeca se u tom kontekstu pojavljuju u najvećem broju kao vozači bicikla, te u takvoj dvostrukoj ulozi pripadaju najranjivijoj skupini u prometu.
Zanimljiv je podatak da se do 2004. godine u osnovnim školama, u suradnji s HAK-om, provodila edukacija djece s ciljem da ih se osposobi za samostalno upravljanje biciklom na cesti, nakon čega su uspješnima na provjeri znanja izdavane potvrde o osposobljenosti. Međutim, nakon 2004. godine pa do danas, a zbog nepostojanja formalnog programa, takva osposobljavanja nisu obavljana institucionalno, već su neki subjekti samo provodili edukaciju i provjere znanja, ali bez izdavanja potvrda o osposobljenosti.
S obzirom da je u fokusu našeg razmatranja upravljanje biciklom, bitno je dati definiciju bicikla, pa je tako prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 49. ZSPC-a bicikl vozilo koje ima najmanje dva kotača i koje se pokreće isključivo snagom vozača ili koje je opremljeno pedalama i pomoćnim električnim motorom čija najveća trajna snaga nije veća od 0,25 kW i koja se progresivno smanjuje do nule kad brzina dostigne 25 km/h, ili prije, ako vozač prestane pokretati pedale (tzv. elektrobicikl).
Do navršenih devet godina života djeca ni na koji način ne mogu sudjelovati u prometu na cesti kao vozači bicikala, pa tako niti na nerazvrstanim cestama (seoski, poljski i šumski putovi). Djeca s navršenih devet godina, prema odredbi članka 215. stavak 2. ZSPC-a, smiju samostalno upravljati biciklom na cesti samo ako su u školama osposobljena za upravljanje biciklom i za to im je izdana potvrda, a u drugim slučajevima smiju upravljati biciklom na cesti samo u pratnji osobe koja je navršila 16 godina. Tek kada osoba navrši 14 godina, smije samostalno i bez dodatnih uvjeta upravljati biciklom na cesti.
Odredbom članka 215. stavak 3. ZSPC-a propisano je da program osposobljavanja za vožnju biciklom, program biciklističkih ispita i obrazac potvrde o osposobljenosti propisuje ministar nadležan za poslove obrazovanja. Tako je temeljem navedene odredbe, kao i članka 27. stavak 5. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ministar znanosti, obrazovanja i sporta donio Odluku o donošenju Programa osposobljavanja za upravljanje biciklom i biciklističkog ispita te Obrazac potvrde o osposobljenosti za upravljanje biciklom (Narodne novine, br. 5/16), koja je stupila na snagu 23. siječnja 2016.
Navedenom Odlukom određeno je da se Program osposobljavanja za upravljanje biciklom (dalje: Program) provodi u osnovnim školama, te da ga mogu pohađati i učenici u ustanovama koje provode odgoj i obrazovanje djece i mladih i/ili organizaciju slobodnog vremena djece i mladih koje ispunjavaju uvjete za izvođenje Programa, no da se biciklistički ispit isključivo polaže u osnovnoj školi.
Program je ponajprije namijenjen učenicima petih razreda osnovne škole koji se za njega opredijele, što znači da nije obvezan, s tim da se iznimno u Program može uključiti i učenik od šestog do osmog razreda koji se u njega nije mogao uključiti u petom razredu osnovne škole, a u pravilu ga provodi učitelj tehničke kulture ili drugi učitelj koji je prošao odgovarajuću edukaciju agencije nadležne za odgoj i obrazovanje. Određeno je da se Program provodi u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova, HAK-om i agencijom nadležnom za odgoj i obrazovanje, a financira se sredstvima koja će osigurati lokalna zajednica, autoklubovi, sponzori na lokalnoj razini, sredstvima Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa itd.
Program se izvodi u trajanju od 16 školskih sati i sastavni je dio školskog kurikuluma osnovne škole ili programa rada ustanove koja provodi odgoj i obrazovanje djece i mladih i/ili organizaciju slobodnog vremena djece i mladih, koja se za njega opredijeli i u kojoj su stvoreni preduvjeti za njegovo izvođenje. U školama se izvodi kao izvannastavna aktivnost, a učitelj je dužan učenike i roditelje ili staratelje obavijestiti o mogućnostima uključivanja u Program te o važnosti stjecanja dodatnog znanja, vještina i sposobnosti koje doprinose sigurnom sudjelovanju djeteta u prometu. Za uključivanje djeteta u Program potrebna je potpisana pisana suglasnost roditelja ili staratelja. Učenici uključeni u Program ne ocjenjuju se ocjenom, nego nakon položenog ispita dobivaju Potvrdu o osposobljenosti za upravljanje biciklom, s tim da se učenik može uključiti u Program i bez obveze polaganja ispita, ali u tom slučaju neće dobiti Potvrdu.
Program se sastoji od dva modula, od kojih se svaki izvodi osam školskih sati. U prvom modulu, nakon utvrđivanja početnog znanja i vještina za vožnju biciklom, učenici prepoznaju i opisuju elemente prometa u okolici škole. Za izvođenje ovoga modula bitno je osigurati uvjete i sredstva za izvođenje, primjerice učionicu, bicikl, priručnike, filmove, animacije i dr. Na kraju toga modula učenik prepoznaje i opisuje elemente prometa u okolici škole, identificira prednost prolaska na raskrižjima poštujući prometne propise i pravila. Drugi modul usmjeren je na stjecanje praktičnih vještina vožnje biciklom, a na kraju bi učenik trebao samostalno i točno voziti bicikl na poligonu po zadanim uvjetima.
Po završetku drugog modula ostvareni ishodi provjeravaju se polaganjem ispita, i to, ponavljamo, isključivo u osnovnoj školi. Ispit se sastoji od dva dijela:
- pisana provjera znanja u učionici (pisani test ili on line provjera znanja)
- vožnja bicikla koja se izvodi na poligonu (obuhvaća demonstraciju i praktičnu vožnju bicikla na poligonu po zadanim uvjetima, uz analizu slučajeva i diskusiju).
Pisane testove i nacrte poligona izrađuje HAK, s tim da predstavnik nadležne agencije za odgoj i obrazovanje daje stručno mišljenje za njihovu provedbu, dok pisanu provjeru znanja i polaganje praktične vožnje bicikla na poligonu provode policijski službenik i zaposlenik HAK-a ili autokluba, uz nazočnost učitelja koji nema pravo utjecaja na ishod ispita.
Učenik mora ostvariti najmanje 70% očekivanih ishoda u pisanom i praktičnom dijelu ispita da bi položio ispit, a nakon uspješno položenog ispita dodjeljuje mu se Potvrda o osposobljenosti za upravljanje biciklom.
Dakle, imamo adekvatan formalni okvir za institucionalno obavljanje osposobljavanja djece za samostalno upravljanje biciklom na cesti, a što je preduvjet za izdavanje potvrde o osposobljenosti za upravljanje biciklom, te ostaje još samo da u školama i započne realizacija Programa osposobljavanja za upravljanje biciklom, pa se nadamo da ćemo uskoro na cestama, a nakon više od deset godina, viđati „petaše“ kako „legalno“, sukladno članku 215. stavku 2. ZSPC-a, samostalno upravljaju biciklima u prometu na cesti.
Željko Kudrić, dipl. iur.