Sklapanje braka za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i imovinskopravni učinci

Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja. To je važno zbog utvrđenja predstavlja li bračna stečevina zajedničko vlasništvo ili suvlasništvo na jednake dijelove supružnika, a s obzirom na različiti režim uređivanja bračne stečevine prema propisima prije i nakon 1. siječnja 1999., ovisno o tome prosuđuje li se vlasničkopravni aspekt bračne stečevine prema Zakonu o braku i porodičnim odnosima ili prema Obiteljskom zakonu (NN br. 162/98), čije je uređenje u tom kontekstu naslijedio i važeći Obiteljski zakon (NN br. 103/15) koji je na snazi od 1. studenog 2015.

Prema članku 11. stavak 1. Obiteljskog zakona, odredbe toga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Dakle, osim potrebnog trajanja od najmanje tri godine ili kraće ako je u zajednici rođeno zajedničko dijete, za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno je da niti jedan od partnera nije u braku te da među njima postoji trajnija zajednica i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već i u uspostavljanju emocionalne povezanosti te ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, neovisno o eventualnoj namjeri zaključenja braka.

Što se tiče imovinskopravnih učinaka izvanbračne zajednice, člankom 11. stavak 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. toga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

Vezano uz izjednačavanje imovinskopravnih učinaka izvanbračne s bračnom zajednicom, navodimo jedan primjer iz sudske prakse - Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 1364/2010-2 od 21. studenoga 2012.

U tom predmetu bilo je riječi o zahtjevu tuženice za utvrđenjem da je određeni novčani iznos bračna i izvanbračna stečevina tužitelja i tuženice, svakoga u 1/2 dijela, te za utvrđenjem da je stan bračna stečevina tužitelja i tuženice, svakoga u 1/2 dijela.

Nižestupanjski sudovi stajališta su da, s obzirom na to da je izvanbračna zajednica stranaka trajala kraće od tri godine, nije moguće izjednačavanje te zajednice s bračnom zajednicom u smislu imovinskopravnih učinaka iz članka 258. Obiteljskog zakona (NN br. 116/03, 17/04 i 136/04 – u nastavku: ObZ), jer nije ostvareno zakonom predviđeno vrijeme trajanja izvanbračne zajednice za taj učinak. Prema odredbi članka 3. ObZ-a, odredbe Obiteljskog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

Izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. ObZ-a stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ-a o imovinskim odnosima bračnih drugova (članak 258. ObZ-a). Dakle, u slučaju izvanbračne zajednice analogno se primjenjuje odredba članka 248. ObZ-a, kojom je propisano da je bračna stečevina i imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te odredba članka 249. stavak 1. ObZ-a kojom je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

U konkretnom slučaju radilo se o izvanbračnoj zajednici stranaka koja je nakon nepune tri godine promijenila oblik sklapanjem braka stranaka, a u kojem braku je rođeno i zajedničko dijete stranaka.

S obzirom na kontinuitet zajednice stranaka, a osobito s obzirom na njezino povećanje kvalitete (u pogledu pravnog statusa), prema stajalištu Vrhovnog suda RH treba smatrati da se radi i o kontinuitetu imovine koja predstavlja stečevinu prvo izvanbračnih, a potom bračnih drugova. Prema tome, pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da u tom predmetu nisu ostvarene zakonom propisane pretpostavke za primjenu odredaba članka 248. i 258. ObZ-a i to stoga što nije ostvareno potrebno vrijeme trajanja izvanbračne zajednice u smislu odredbe članka 3. ObZ-a. Dakle, kad je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice koja je trajala kraće od tri godine sklopljen brak (i rođeno zajedničko dijete), izvanbračna zajednica izjednačena je s bračnom zajednicom u smislu imovinskopravnih učinaka iz odredbe članka 258. Obiteljskog zakona.

Na opisani način sudska praksa rješavala je pitanje kontinuiteta imovine stečene u izvanbračnoj zajednici koja je trajala kraće od tri godine, a nastavljena je sklapanjem braka, a što je sada uređeno navedenim člankom 11. stavak 1. važećeg Obiteljskog zakona. Također, ako su izvanbračni drugovi tijekom trajanja životne zajednice sklopili brak, u tijek životne zajednice uračunava se kako vrijeme prije sklapanja braka, tako i vrijeme nakon njegovog sklapanja, ako je ta životna zajednica neprekidno trajala.

Napominjemo i da prema članku 11. stavak 3. Obiteljskog zakona, nepovoljno postupanje prema izvanbračnim drugovima u pogledu pristupa koristima, povlasticama, ali i obvezama zajamčenim bračnim drugovima koje ne može biti opravdano objektivnim razlozima te koje nije nužno za njihovo ostvarenje, predstavlja diskriminaciju temeljem obiteljskog statusa.