Kockanje

U posljednje vrijeme otvaraju se novi automat klubovi, kladionice i kockarnice koje igrače privlače na razne nove, često marketinški agresivne načine i to unatoč činjenici što sve više ljudi u Hrvatskoj ima problem s kockanjem i što među liječenim ovisnicima o tom poroku raste broj mlađih od 25 godina.

Kockanje načelno možemo podijeliti na ilegalno i legalno, ovisno o tome je li zakonski dopušteno. Tako Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u odredbi članka 8. propisuje da će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana kazniti onaj tko se na javnom mjestu kocka ili tko mami druge na kocku ili tko omogućava kockanje. Dakle, iz tako koncipirane odredbe proizlazi da navedeni Zakon predviđa tri oblika ove inkriminacije, odnosno kockanje na javnom mjestu, zatim mamljenje tj. nagovaranje drugoga na kocku, te omogućavanje kockanja. Za ovaj prekršaj je bitno da je usmjeren na stjecanje imovinske koristi (novac ili druge materijalne vrijednosti), a jedan od najčešćih oblika je kartanje. U tom kontekstu valja napomenuti da se raznovrsne društvene igre, iako se odvijaju na javnom mjestu radi društva i zabave, bez namjere stjecanja imovinske koristi ili uz simbolički ulog, ne smatraju kockom. Osoba koja je namamljena, odnosno nagovorena na kockanje, čini prekršaj samim upuštanjem u igru.

Potrebno je naglasiti da Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iz listopada 2012. godine drukčije uređuje biće prekršaja iz trenutno važećeg Zakona, pa tako u članku 8. propisuje:

„(1) Tko na javnom mjestu kocka ili mami druge na kockanje za novac ili druge materijalne vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 50 dana.

(2) Tko omogućava ili dopusti da se na njegovom prostoru ili u njegovom objektu ili na prostoru kojega koristi ili u objektu kojega koristi čini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.“

Dakle, predloženi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira preciznije definira prekršaj kockanja, pri tome propisujući daleko rigoroznije kazne u odnosu na važeći Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira. Tako i nadalje propisuje kao osnovnu inkriminaciju kockanje na javnom mjestu za novac ili druge materijalne vrijednosti. Međutim, za razliku od trenutno važećeg Zakona, definira pojam javnog mjesta, što je jedna od njegovih važnijih novina, pa se tako javnim mjestom smatra svaki prostor koji je u bilo koje vrijeme bezuvjetno dostupan svakome, prostor koji je uz ograničenje vremena ili pod drugim uvjetom dostupan svakome te prostor koji je pod određenim uvjetima dostupan određenim osobama, pri čemu se propisuje da je prekršaj protiv javnog reda i mira počinjen i u slučaju kada je počinjen na prostoru koji nema obilježje javnog mjesta, ako je to mjesto dostupno pogledu ili čujnosti s javnog mjesta ili je njegova posljedica nastupila na javnom mjestu.

Osim toga, a s obzirom na štetu koju nosi takvo ponašanje, i nadalje je kao oblik inkriminacije propisano mamljenje, odnosno nagovaranje na kockanje. Konačno, kao poseban oblik inkriminacije propisano je omogućavanje ili dopuštanje činjenja prekršaja, primjerice stavljanjem objekta na korištenje radi kockanja, s tim da kod ovog posebnog oblika inkriminacije javno mjesto nije određeno kao bitno obilježje prekršaja, što znači da se može počiniti na bilo kojem mjestu.

Glede „legalnog“ kockanja mjerodavan je Zakon o igrama na sreću, koji u članku 2. igru na sreću definira kao igru u kojoj se za uplatu određenog iznosa sudionicima pruža mogućnost stjecanja dobitka u novcu, stvarima, uslugama ili pravima, pri čemu dobitak ili gubitak ovisi pretežito o slučaju ili nekom drugom neizvjesnom događaju. Taj Zakon igre na sreću razvrstava u četiri skupine, i to: lutrijske igre, igre u casinima, igre klađenja, igre na sreću na automatima.

S obzirom da je kockanje u porastu kod mlađe populacije, naglasit ćemo da Zakon o igrama na sreću u relevantnim odredbama propisuje da je sudionik u lutrijskoj igri fizička osoba koja je navršila 18 godina, zatim da je posjet casinu i sudjelovanje u igri dopušten samo punoljetnim osobama koje su svoj identitet dužne dokazati identifikacijskom ispravom, te se zabranjuje primanje uplata za klađenje od osoba mlađih od 18 godina i, konačno, propisuje da je posjet i sudjelovanje u igri na automatima dopušten samo punoljetnim osobama koje su tu činjenicu, na zahtjev priređivača, dužne dokazati identifikacijskom ispravom. Za suprotna postupanja propisana je novčana kazna u iznosu od 50.000,00 do 500.000,00 kuna za pravnu osobu, te u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

Zaključno, budući da javni mediji imaju bitan utjecaj na formiranje odluka i mišljenja kod mlađe populacije, posebno je zanimljiva odredba članka 67. Zakona o igrama na sreću koja propisuje da se oglasi i reklame vezani uz igre na sreću ne smiju objavljivati u radijskim i televizijskim emisijama za djecu i mladež, niti u tiskanom materijalu namijenjenom djeci i mladeži.