Kaže se da ponekad brojke govore više od riječi. Stoga ćemo uvodno prikazati statističke podatke koji će nam dati jasniju sliku glede stradavanja biciklista u prometu i sudjelovanja biciklista u prometnim nesrećama, a što nas može dovesti do zaključka o važnosti statusa biciklista u prometu na cestama, te samim time i važnosti biciklističke infrastrukture. Za potrebe razmatranja uvodnog dijela članka koristili smo podatke iz Statističkog pregleda temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u 2015. godini Ministarstva unutarnjih poslova, Službe za strateško planiranje, analitiku i razvoj iz siječnja 2016. godine. Tijekom 2015. godine u Republici Hrvatskoj dogodila se 32531 prometna nesreća, i to 10694 prometne nesreće s ozlijeđenim osobama, te 317 prometnih nesreća s poginulim osobama. U tim prometnim nesrećama ozlijeđeno je oko 15000 osoba, dok je 348 osoba poginulo. Od toga se 431 prometna nesreća dogodila u vidu naleta na bicikl, uslijed čega su poginule 23 osobe, dok je 421 osoba ozlijeđena. Inače, biciklisti su sudjelovali u 1523 prometne nesreće u kojima je ozlijeđeno 1195 osoba, dok su 34 osobe poginule.
Zanimljiv je podatak da se 29 prometnih nesreća dogodilo na biciklističkoj stazi, na sreću bez poginulih osoba, ali je bilo 28 ozlijeđenih osoba. Iz toga je razvidno da broj smrtno stradalih u prometnim nesrećama u kojima su sudjelovali biciklisti u ukupnom broju smrtno stradalih sudionika u prometu u 2015. godini participira s oko 10%, što je značajan postotak. Radi usporedbe ističemo da je u 2014. godini uslijed naleta na bicikl poginulo 11 osoba, što je, dakle, dvostruko manje u odnosu na 2015. godinu.
Odredbom članka 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama (Narodne novine, broj 54/13), koji je stupio na snagu 15. svibnja 2013., u članku 17. dodan je novi stavak 7. koji glasi: „Ministar u suglasnosti s ministrom nadležnim za graditeljstvo donosi tehničke provedbene propise kojima se uređuje projektiranje, građenje, rekonstrukcija i održavanje biciklističkih staza i biciklističkih traka, uključujući i način prometovanja i njihova označavanja prometnom signalizacijom“, s tim da je odredbom članka 50. stavka 2. istog Zakona određeno da će ministar navedeni propis donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona. Tako je temeljem članka 17. stavka 7. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) ministar pomorstva, prometa i infrastrukture u suglasnosti s ministrom nadležnim za graditeljstvo i prostorno uređenje donio Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi (Narodne novine, broj 28/16 – dalje: Pravilnik) koji stupa na snagu 7. travnja 2016., dakle, nakon gotovo tri godine od stupanja na snagu navedenog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama, iako je trebao biti donesen u roku od šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu, što ide u prilog zaključku da nadležnim tijelima nije previše stalo do biciklističke infrastrukture, pa prema tome i do biciklista kao jedne od najugroženijih skupina u prometu na cestama.
Pravilnik propisuje osnovna načela planiranja te elemente za projektiranje, izgradnju i održavanje biciklističke infrastrukture. Pod biciklističkom infrastrukturom podrazumijeva:
- biciklističke prometnice, u koju kategoriju ulaze biciklističke ceste, biciklistički putovi, biciklističke staze, biciklističke trake i biciklističko-pješačke staze
- prometnu signalizaciju i opremu
- parkirališta za bicikle i njihovu opremu
- spremišta za pohranu bicikala
- sustave javnih bicikala.
Pravilnik biciklističku cestu definira kao prometnicu namijenjenu za promet bicikala s izgrađenom i uređenom kolničkom konstrukcijom izvan profila ceste (završni sloj izveden od asfalta, betona i sl.), zatim biciklistički put kao prometnicu namijenjenu za promet bicikala s uređenom površinom izvan profila ceste, no bez izgrađene kolničke konstrukcije (izveden od šljunka ili sličnih materijala), biciklističku stazu kao prometnicu namijenjenu za promet bicikala, izgrađenu odvojeno od kolnika (visinski ili tlocrtno odvojena od kolnika uz primjerenu širinu zaštitnog pojasa u odnosu na motorni promet), biciklističku traku kao dio kolnika namijenjen za promet bicikala, označen odgovarajućom prometnom signalizacijom (od prometne trake odvojena razdjelnom crtom i u pravilu se izvodi uz desni rub kolnika), te biciklističko-pješačku stazu kao prometnu površinu namijenjenu za kretanje biciklista i pješaka, izgrađenu odvojeno od kolnika.
K tome, Pravilnik propisuje da se biciklistički promet može odvijati i cestom za mješoviti promet, koju određuje kao prometnu površinu po kojoj se zajednički odvija biciklistički i motorni promet, a koju je potrebno dodatno označiti prometnim znakovima i oznakama na kolniku kojima se vozači motornih vozila upozoravaju na pojavu biciklista u prometu.
U odnosu na planiranje biciklističke infrastrukture Pravilnik taksativno određuje da je pri planiranju i projektiranju biciklističke infrastrukture potrebno primjenjivati načela:
- sigurnosti, potrebno je osigurati planiranjem, projektiranjem i građenjem na način da usvojena rješenja udovoljavaju sigurnosnim zahtjevima prema dostignućima i pravilima struke,
- ekonomičnosti, podrazumijeva odabir rješenja koja su opravdana i ekonomski prihvatljiva,
- cjelovitosti, osigurava se međusobnim povezivanjem biciklističkih prometnih površina u biciklističku mrežu i njihovom integracijom u cestovnu mrežu
- izravnosti, osigurava se na način da biciklističke prometnice, uključujući i cestovnu mrežu kojom se smiju koristiti biciklisti, omogućuju biciklistima izbor optimalne rute kretanja od polazišta do cilja
- atraktivnosti, postiže se planiranjem izvan profila cesta kada je to izvedivo i ekonomski opravdano na način da je trasa biciklističke prometnice usmjerena na atraktivne objekte u prostoru i vođena na način da osigura vizuru preglednosti između biciklista i atraktivnih objekata u prostoru.
Međutim, potrebno je istaći da se, sukladno prijelaznim i završnim odredbama članka 67. Pravilnika, odredbe Pravilnika primjenjuju kod izgradnje novih i rekonstrukcije cesta i ostalih prometnih površina, te su pravne osobe zadužene za upravljanje cestama i jedinice lokalne samouprave obvezne postojeće stanje na cestama i ostalim prometnim površinama uskladiti s odredbama ovog Pravilnika najkasnije u roku od dvije godine od dana njegovog stupanja na snagu, dakle do 7. travnja 2018., dok se oznake i signalizacija na kolniku koje nisu u skladu s ovim Pravilnikom, a zateknu se na biciklističkim površinama na dan njegovog stupanja na snagu, moraju uskladiti najkasnije u roku od tri godine od dana stupanja na snagu Pravilnika, dakle, do 7. travnja 2019.
Umjesto zaključka navodimo zanimljive podatke Sindikata biciklista prema kojima gradovi sjeverne i zapadne Europe u projekte biciklističke infrastrukture izravno ulažu približno od 20 do 25 eura po stanovniku godišnje, te se oko četvrtina lokalnih dnevnih putovanja obavlja biciklima, dok u Zagrebu godišnji proračun za biciklističku infrastrukturu iznosi od desetak lipa do jedne kune po stanovniku, uz napomenu da Hrvatska za razdoblje od 2014. do 2020. godine iz EU fondova ima na raspolaganju više od 1,2 milijarde kuna za biciklistički promet i cikloturizam.
Nadamo se da će se ulaganja u biciklističku infrastrukturu u budućnosti značajnije povećati i time omogućiti građanima svakodnevno brže i jeftinije, a pritom i zdravije, putovanje biciklom.
Željko Kudrić, dipl. iur.