Uvodno ćemo se vratiti u 2002. godinu kada je donesen i stupio na snagu Zakon o prekršajima (1. listopada 2002.) koji je u odredbi članka 167. stavak 3. propisivao da ako je okrivljenik platio novčanu kaznu, iznos naknade štete i troškova postupka o kojima je odlučeno u prekršajnom nalogu, smatrat će se da je odustao od prigovora, te se u tom predmetu ne mogu podnositi drugi pravni lijekovi osim zahtjeva za zaštitu zakonitosti, a u slučaju da je okrivljenik platio samo novčanu kaznu, podneseni prigovor smatrat će se žalbom na odluku o naknadi štete i troškovima postupka.
Takvo pravno rješenje napušteno je donošenjem Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13 i 157/13 – dalje: PZ), prema kojem eventualno okrivljenikovo plaćanje novčane kazne izrečene prekršajnim nalogom prije podnošenja prigovora nije imalo utjecaja na okrivljenikovo pravo na podnošenje prigovora. Isto tako, i eventualno okrivljenikovo plaćanje kazne izrečene prekršajnim nalogom nakon podnošenja prigovora, a prije odlučivanja o prigovoru, nije imalo utjecaja na relevantnost prigovora. Dakako, bitno je apostrofirati da se okrivljenik, sukladno članku 235. stavak 2. PZ-a, može odreći prava na podnošenje prigovora protiv prekršajnog naloga, a od pravodobno podnesenog prigovora može odustati do započinjanja prekršajnog postupka i prije nego je prekršajni nalog stavljen izvan snage, s tim da su odricanje od prava na podnošenje prigovora i odustanak od već podnesenog prigovora neopozivi.
Međutim, Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona iz 2015. godine (Narodne novine, broj 110/15, stupio na snagu 21. listopada 2015.) u članku 235. dodan je stavak 5. koji glasi: „Plaćanje novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen, smatra se okrivljenikovim odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga, pod uvjetom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozoren.“. Dakle, citiranom odredbom ponovno je u prekršajnopravni sustav vraćena prijašnja presumpcija o okrivljenikovu odricanju od prava na podnošenje prigovora odnosno odustanka od već podnesenog prigovora, kada okrivljenik dobrovoljno plati novčanu kaznu prije podnošenja prigovora odnosno nakon podnesenog prigovora. Potrebno je naglasiti da je zakonski uvjet za egzistenciju takve presumpcije i da je okrivljenik u uputi o pravnom lijeku upozoren na posljedicu koja za njega može nastupiti ako prije podnošenja, odnosno nakon već podnesenog prigovora plati kaznu izrečenu prekršajnim nalogom.
Dakle, u takvim će se slučajevima, za razliku od prijašnjeg pravnog uređenja, prigovor smatrati nedopuštenim, pa će kao takav biti odbačen rješenjem izdavatelja prekršajnog naloga, sukladno članku 238. stavak 1. PZ-a, a protiv kojeg rješenja je, u smislu članka 211. stavak 1. PZ-a, dopuštena žalba u roku od tri dana od dana dostave rješenja. O takvoj žalbi će, ovisno o osnovi zbog koje je prigovor podnesen, odlučivati Visoki prekršajni sud RH (kada je odbačen prigovor okrivljenika kojim poriče prekršaj) odnosno jedan od četiri prekršajna suda iz članka 94. stavak 2. PZ-a (kada je odbačen prigovor kojim okrivljenik prigovara samo na prekršajnopravnu sankciju i druge izrečene mjere).
Isto tako, u članku 235. PZ-a dodan je i stavak 6. koji propisuje da se stavak 5. tog članka ne odnosi na okrivljenika iz članka 136. Zakona, a koja odredba uređuje jamstvo u posebnim slučajevima, odnosno glede okrivljenika koji nema stalno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, što je sasvim racionalan izuzetak s obzirom na posebnost procesuiranja te kategorije okrivljenika.
Na kraju možemo istaknuti da promatrana presumpcija ulazi u kategoriju izmjena Prekršajnog zakona kojima je osnovni cilj daljnje povećanje efikasnosti prekršajnopravnog sustava, odnosno trebala bi doprinijeti učinkovitom završetku postupka bez angažiranja cjelokupnog represivnog sustava, a upravo će vrijeme pokazati koliki je njezin doprinos efikasnosti toga sustava. Međutim, potrebno je istaći da takvo pravno rješenje od izdavatelja prekršajnog naloga zahtjeva dodatni angažman u vidu redovite provjere je li okrivljenik prije, odnosno nakon podnošenja prigovora već platio novčanu kaznu izrečenu prekršajnim nalogom.
Željko Kudrić, dipl. iur.