Obiteljski zakon (NN 103/15) u članku 91. propisuje da roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Pravo na susrete i druženja roditelja s djecom subjektivno je pravo izvedeno iz roditeljske skrbi. Kada roditelji ne žive zajedno, sud je dužan donijeti odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati. Na temelju te odluke suda može se provesti ovrha radi predaje djeteta.
Odluka suda o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem mora sadržavati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, a po potrebi i troškovima ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom. U obrazloženje te odluke sud će unijeti pisano upozorenje o pravnim posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, i to: 1. mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu do trideset tisuća kuna, 2. mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te 3. mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati (članak 417. Obiteljskog zakona).
Pravobraniteljica za djecu naglašava da se kod prisilnog oduzimanja i predaje djeteta mora voditi računa o njegovoj zaštiti i najboljem interesu. Stručni radnik centra za socijalnu skrb iz odjela za djecu, mlade i obitelj te policijski službenik za mlade koji sudjeluju u ovrhama moraju imati stručno znanje i iskustvo u radu s djecom.
Kao što je uvodno istaknuto, način postupanja i suradnje tijela koja sudjeluju u provedbi ovrhe radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta, odnosno standardizirani postupak koji osigurava jedinstveno i ujednačeno postupanje, kao i uvjeti za učinkovitu provedbu ovrhe radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta propisani su novim Pravilnikom o načinu postupanja i suradnje suca, stručnog radnika Centra za socijalnu skrb i policijskog službenika za mladež prilikom prisilnog oduzimanja i predaje djeteta. Pravilnik je stupio na snagu 2. lipnja 2016.
Ovrhu radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta provode sud i centar za socijalnu skrb uz pomoć policije, odnosno policijskog službenika za mladež. Pravilnik naglašava da se ovršne radnje mogu poduzimati samo ako je to u skladu s temeljnim načelom o prvenstvenoj zaštiti dobrobiti i prava djeteta. Koordinaciju tijela obavlja sud po ovršnom sucu, odnosno sudskom ovršitelju kojem je spis dodijeljen u rad, a postupak se mora poduzimati žurno.
Koordinacija podrazumijeva prethodnu provjeru jesu li ispunjeni uvjeti za uredovanje radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta, povezivanje tijela i osoba u tim tijelima, usuglašavanje o vremenu i mjestu uredovanja, održavanje koordinacijskog sastanka prije samog provođenja postupka radi razmjene informacija bitnih za uspješnu realizaciju ovršnog postupka na kojem će se usuglasiti pojedinačne zadaće tijela i osoba koja sudjeluju u postupku, razmotriti raspoložive informacije o djetetovom fizičkom i psihičkom stanju, razmotriti je li potrebna nazočnost doktora medicine odnosno ekipe hitne medicinske pomoći te druge aktivnosti kojima se postiže sklad u postupanju u provedbi ovrhe radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta.
Postupak pokreće sud tako da najmanje 8 dana prije dana određenog za izvršenje akta kojim se određuje prisilno oduzimanje i predaja djeteta, načelniku nadležne policijske uprave uputi zahtjev za pružanjem pomoći. U istom roku sud će kontaktirati ravnatelja CZSS odnosno predstojnika podružnice nadležnog za izvršenje akta. U hitnim slučajevima rok može biti kraći od 8 dana. Ovršni sudac u pravilu osobno i neposredno provodi ovrhu radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta, a pojedine radnje u postupku može naredbom povjeriti sudskom ovršitelju.
Ovršni sudac odnosno sudski ovršitelj ima na raspolaganju niz mjera i ograničenja kojima se osigurava provedba ovrhe i vodi računa o dobrobiti, najboljem interesu i dostojanstvu djeteta. Po potrebi može naložiti uporabu sredstava prisile od strane policije prema osobi koja ometa ovrhu ili ugrožava dobrobit djeteta. Uporaba sredstava prisile iznimno je moguća i prema djetetu radi čije se predaje provodi ovrha. Prisila se poduzima uz mišljenje stručnog radnika CZSS i mora biti razmjerna potrebi. Ovršni sudac, odnosno sudski ovršitelj dužan je pri provedbi ovrhe voditi računa o zaštiti djeteta radi čije se predaje provodi ovrha od narušavanja njegove privatnosti putem medijskog izvještavanja kojim bi se izravno ili neizravno mogao otkriti identitet djeteta i svakog oblika kršenja prava kojim bi na drugi način mogla biti ugrožena dobrobit djeteta. O provedenom uredovanju sastavlja se zapisnik prema pravilima ovršnog postupka.
U provedbi postupka ovrhe radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta sudjeluju stručni radnici CZSS koji obavljaju poslove za djecu, mlade i obitelj (psiholog, socijalni radnik, pravnik, socijalni pedagog). Njihova je uloga pružanje savjetodavne potpore u provedbi postupka i poduzimanje nužne mjere pomoći i podrške djetetu i drugim osobama koje sudjeluju u provedbi ovrhe radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta. CZSS je obvezan izravno komunicirati s ovršnim sucem, odnosno sudskim ovršiteljem koji provodi ovrhu radi predaje djeteta, a po nalogu ovršnog suca, odnosno sudskog ovršitelja izravno komunicira i s policijom, ovrhovoditeljem, odnosno osobom kojoj će se predati dijete te drugim osobama.
Na temelju procjene rizika naloga ovršnog suca policijski službenici u postupku izrađuju plan pružanja pomoći radi zaštite sigurnosti osoba, zaštite javnog reda i mira i imovine te sprječavanja i otkrivanja prekršaja i kaznenih djela. Planom se određuje rukovoditelj pružanja pomoći kao i angažman potrebnog broja policijskih službenika. Za postupanja prema djetetu u postupku ovlašten je policijski službenik za mladež, po mogućnosti istog spola kao dijete koje se prisilno oduzima. U skladu s planom policijski službenici postupaju na temelju naloga ovršnog suca, odnosno sudskog ovršitelja i propisa kojima se uređuje primjena policijskih poslova i ovlasti.
Tijela koja sudjeluju u provedbi ovrhe radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta dužna su uspostaviti što žurniju suradnju prema načelima tajnosti i zaštite osobnih podataka, hijerarhije i subordinacije, samoprocjene, odgovornosti i učinkovitosti te neposredne i usmene komunikacije. Svako tijelo dužno je voditi svoj predmet o ovrsi i u predmetu uredno voditi službene bilješke o ostvarenoj suradnji.
Ako suradnja u provedbi ovrhe nije bila na zadovoljavajućoj razini, tijelo će sačiniti izvješće o uočenim nedostacima i predložiti mjere za njihovo uklanjanje. Primjerak izvješća dostavit će se predsjedniku suda koji je provodio ovrhu. Predsjednik suda dužan je razmotriti izvješće o uočenim nedostacima i pokušati ih otkloniti s ovlaštenim osobama nadležnog tijela. Kod učestalih nedostataka u suradnji nadležnih tijela i nemogućnosti njihovog otklanjanja predsjednik svakoga suda dužan je podnijeti izvješće ministru pravosuđa.
Izvješća pravobraniteljice za djecu ukazuju da je tijekom prošle godine bilo 337 odluka suda o oduzimanju djeteta, a ovrha je bilo 43. Pravobraniteljica smatra da je sustav zaštite djeteta uspio prevenirati većinu potencijalno rizičnih izdvajanja te upozorava da ovrhe nad djetetom moraju biti krajnja mjera, a kad se provode, nadležne ih institucije moraju dobro pripremiti i provesti do kraja. Odustajanjem od ovrhe zbog loše pripremljenosti šalje se pogrešna poruka i potkrepljuje nezakonito ponašanje roditelja. Pravobraniteljica od novog Pravilnika očekuje da će detaljno propisane uloge i ovlasti svake službene osobe u postupku poštedjeti djecu od štetnih posljedica stresa i traume.
Željko Čižmek, mag. act. soc.
Literatura:
Žagar, A. (2012). Ovrha radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom. Zagrebačka pravna revija. 2(1), 77-105.
