Sudski raskid ugovora o radu je česta pojava u pravnoj praksi radnih sporova. Taj je institut propisan sa svrhom da se radniku, pod uvjetom da se pobijana odluka o otkazu ugovora o radu poslodavca proglasi nezakonitom, omogući da istakne zahtjev sudu da raskine radni odnos ako radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos.
Dakle, člankom 125. stavak 1. Zakona o radu (NN, br. 93/14, na snazi od 7.8.2014.)propisano je da će sud, ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
Odluku o sudskom raskidu ugovora o radu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć (članak 125. stavak 2. Zakona o radu). Dakle, postojanje tih okolnosti poslodavac mora dokazati.
No, bitan dio odredbe članka 125. Zakona o radu je stavak 3. koji glasi:
„(3) Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.“
S druge, pak, strane, ako bi kod pitanja do kada poslodavac može podnijeti zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu razmotrili odredbe procesnog zakona građanskog prava, Zakona o parničnom postupku, naišli bismo na odredbu članka 189. stavak 1. Zakona koja glasi:
„Tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.“
S obzirom da su navedene odredbe Zakona o radu i Zakona o parničnom postupku u sukobu, postavlja se pitanje koju u konkretnom slučaju primijeniti. Budući da odredba Zakona o radu vrijedi od 7. kolovoza 2014., a novelirani dio članka 189. stavak 1. Zakona o parničnom postupku od 1. travnja 2013. (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Narodne novine, broj 25/13), odredba Zakona o radu je odredba kasnijeg zakona pa njezina primjena ima prednost pred odredbom ranijeg zakona.
Nadalje, u procesnopravnom smislu, Zakon o radu je u odnosu na Zakon o parničnom postupku poseban zakon.
Stoga, u vezi konkretnog pitanja, u sukobu odredbi Zakona o radu i Zakona o parničnom postupku, treba dati prednost i primijeniti odredbu članka 125. Zakona o radu, jer je to odredba posebnog i kasnijeg zakona.