Tijekom mjeseca lipnja/srpnja 2016., a nakon ispunjavanja zakonskih uvjeta, započeli su pregovori o sklapanju novog kolektivnog ugovora. Zbog različitih okolnosti pregovori o sklapanju novog kolektivnog ugovora nisu rezultirali njegovim sklapanjem te bi novi kolektivni ugovor mogao biti sklopljen u narednih mjesec do najviše dva mjeseca.
Krajem mjeseca rujna, sukladno odredbi članka 137. stavak 12. Zakona o radu, u odnosu na radnike pripojenih društava prestat će primjena kolektivnih ugovora prenesenih na društvo preuzimatelja tijekom postupka pripajanja. Iz navedenog proizlazi da će se i u odnosu na radnike pripojenih društava početi primjenjivati odredbe kolektivnog ugovora društva preuzimatelja, kojim u određenim dijelovima nisu regulirana pojedina specifična pitanja za čije uređenje nije niti bilo potrebe u društvu preuzimatelju, a s obzirom na različite djelatnosti društava sudionika pripajanja (primjerice, pitanja izaslanih radnika, način obračuna plaće za radna mjesta koja nisu postojala u društvu preuzimatelju i sl.). Također, pojedina prava radnika pripojenih društava temeljena na kolektivnim ugovorima pripojenih društava, povoljnije su uređena nego kolektivnim ugovorom društva preuzimatelja (primjerice, plaćeni dopust, troškovi službenih putovanja, izvanredne pomoći radnicima itd.).
Poslodavac želi izbjeći nastavak primjene kolektivnih ugovora pripojenih društava nakon isteka zakonom propisanog roka od godinu dana. U odnosu na radnike pripojenih društava poslodavac je spreman kroz odredbe posebnog (vremenski ograničenog) sporazuma, kojega bi sklopio sa sindikatima, nastaviti s primjenom odredaba kolektivnih ugovora pripojenih društava kojima je regulirano samo pitanje plaća tih radnika i njihovih trenutnih radnih mjesta. Poslodavac je pokrenuo procedure koje bi trebale rezultirati donošenjem novog Pravilnika o radu i Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.
S obzirom na opisano stanje, postavlja se pitanje je li zakonski utemeljeno sindikatima predložiti sklapanje sporazuma kojim bi se regulirale samo odredbe o plaćama radnika pripojenih društava i kojim bi se utvrdilo da se u odnosu na ostala prava i obveze radnika i u odnosu na radnike pripojenih društava primjenjuju odredbe kolektivnog ugovora društva preuzimatelja, uz istovremenu odredbu o prestanku važenja kolektivnih ugovora pripojenih društava?
Isto tako postavlja se pitanje što u slučaju da sindikati odbiju prihvatiti takav prijedlog poslodavca; na koji način poslodavac mora postupiti s obzirom na to da do sklapanja novog kolektivnog ugovora (mjesec do dva) mora isplatiti plaću radnicima čija radna mjesta i način obračuna plaće nije reguliran niti jednim važećim aktom kod poslodavca? Ima li poslodavac pravo u odnosu na te radnike donijeti (jednostranu) odluku o načinu obračuna plaća radnicima koji rade na radnim mjestima koja nisu definirana niti jednim aktom u društvu?
Dakle, situacija u tom slučaju nije jednostavna. Na tzv. pripojene radnike godinu dana primjenjivao se njihov kolektivni ugovor koji je definirao njihova prava i obveze, a ujedno i radna mjesta (s pripadajućom plaćom) koja u društvu preuzimatelja ne postoje, pa tako nisu niti definirana kolektivnim ugovorom društva preuzimatelja. Stoga, budući da preneseni kolektivni ugovor prestaje vrijediti, temeljem članka 137. stavak 12. Zakona o radu, najkasnije istekom godine dana od dana preuzimanja, opravdano se javlja dvojba kako prenesenim radnicima, do sklapanja novog kolektivnog ugovora kojim bi se regulirala sva radna mjesta i njihova pripadajuća prava, isplatiti plaću.
Vezano uz isplatu plaće treba podsjetiti na članak 90. Zakona o radu, koji glasi:
„(1) Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.
(2) Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.
(3) Ako plaća nije određena na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću.
(4) Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.“
Ako je kolektivni ugovor istekao, a postojeći kolektivni ugovor društva preuzimatelja ne regulira neka radna mjesta pripojenih radnika, smatramo da bi poslodavac trebao postupiti sukladno članku 90. stavak 2. Zakona o radu, prema kojem ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.
Mišljenja smo da bi ujedno bilo moguće i dopušteno da poslodavac i sindikati sklope predmetni sporazum kojim bi definirali da će se do sklapanja novog kolektivnog ugovora, na plaće pripojenih radnika primjenjivati mjerila iz kolektivnog ugovora koji je nakon godine dana istekao. Možda bi se to smatralo produljenjem primjene pojedinih odredbi kolektivnog ugovora, no, za to nije propisana nikakva prekršajna odgovornost. Isto tako, smatramo da bi takvo postupanje bilo u okviru članka 90. stavak 3. Zakona o radu o određivanju primjerene plaće.
Ako sindikati ne pristanu na sklapanje sporazuma, smatramo da bi poslodavac trebao isplatiti plaću prema ugovoru o radu, odnosno prema kolektivnom ugovoru koji je istekao budući da nema drugog načina da je isplati, a ona bi ostala ista kao i do tada, dakle, radnici ne bi bili oštećeni.