Pitanje donošenja odluka suvlasnika u vezi s upravljanjem (cijelom) suvlasničkom stvari regulirano je odredbama o suvlasništvu u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tako, prema članku 40. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova (pri čemu se ta većina računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika). Pritom je bitno naglasiti da ako se ne može postići potrebna većina, a poduzimanje nekoga posla redovite uprave nužno je za održavanje stvari, na zahtjev bilo kojega od suvlasnika odluku će donijeti sud.
Što se tiče poslova izvanredne uprave (primjerice poslovi promjene namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) i za njihovo poduzimanje potrebna je suglasnost svih suvlasnika (članak 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
U vezi upravljanja zgradama, u jednom slučaju u praksi dogodilo se da je u stambeno-poslovnoj zgradi vlasnik poslovnog prostora postavio video kamere bez suglasnosti suvlasnika. Problem je u tome što kamere imaju nadzor nad cijelim objektom, a ne samo nad poslovnim prostorom. To znači da nadziru sve zajedničke dijelove zgrade, dvorište, ulaze, izlaze i sl. To nadalje znači da je taj suvlasnik poduzeo radove na zajedničkim dijelovima zgrade koji su u suvlasništvu i na upravljanju svih suvlasnika, na svoju ruku i bez ikakve dozvole odnosno suglasnosti ostalih suvlasnika ili njihove većine. Postavlja se pitanje je li to dopušteno učiniti bez suglasnosti suvlasnika, te ako nije, kako natjerati tog suvlasnika da postupi po zakonu?
Prema članku 85. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, suvlasnici u pisanom obliku donose odluke o poduzimanju poslova redovite uprave kao i izvanrednih poslova, s time da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom). Zašto je to bitno? Zato što bi uvijek, pa i u ovom slučaju, u konkretnom međuvlasničkom ugovoru predmetne zgrade trebalo pogledati kako je ugovoren način donošenja odluka o poduzimanju poslova. Inače, mišljenja smo da se u ovom slučaju iz prakse radi o poslu redovite uprave i da su o tome trebali odlučivati suvlasnici većinom glasova određenih prema suvlasničkim omjerima.
Stoga, prema članku 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga (v. članak 1121.-1129. Zakona o obveznim odnosima). Pritom posebno upućujemo na članak 1129. Zakona o obveznim odnosima. Sukladno tom članku ako potreban broj suvlasnika odobri poduzeti posao, smatrat će se da je posao poduzet od početka po zakonu, odnosno po pravilima o upravljanju zgradama u suvlasništvu.