Ako takav ugovor bude sklopljen, obveznik prijave na produljeno mirovinsko osiguranje, obveznik doprinosa te obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa je poslodavac.
Ugovor o radu za stalne sezonske poslove specifičan je zbog toga što, osim klasičnih uglavaka koje mora sadržavati svaki ugovor o radu (članak 15. Zakona o radu – NN 93/14), mora sadržavati podatke o:
1) uvjetima i vremenu za koje će poslodavac uplaćivati doprinos za produljeno mirovinsko osiguranje (ili se barem mora uputiti na odgovarajući kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji regulira ta pitanja)
2) roku u kojem je poslodavac dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni
3) roku u kojem je radnik dužan izjasniti se o toj ponudi, a koji ne može biti kraći od osam dana.
Što se plaćanja doprinosa za produljeno osiguranje tiče (u doba dok radnik ne radi) treba naglasiti da ako radnik neopravdano odbije ponudu za sklapanje ugovora o radu, poslodavac ima pravo od radnika tražiti povrat sredstava za uplaćene doprinose. Kada se smatra da je radnik neopravdano odbio ponudu za sklapanje novog ugovora? Prema nekim mišljenjima (v. Grupa autora: Komentar novoga Zakona o radu, Radno pravo, 2014.) neopravdano odbijanje sklapanja ugovora o radu značilo bi da radnik odbija ugovor kakav je već imao sklopljen, dakle pod istim uvjetima. Opravdano odbijanje moglo bi biti kada radniku nisu ponuđeni isti uvjeti odnosno eventualno uvjeti koji su u trenutku ponude ugovora odgovarajući za te poslove (npr. nakon promjene kolektivnog ugovora i sl.), ili kada bi se radilo o nekim posebno opravdanim razlozima (zdravstveni razlozi i sl.). Činjenica da je radnik našao drugi posao, prema istom razmišljanju, ne bi bio opravdani razlog za odbijanje sklapanja ugovora o radu.
Dakle, ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove sklapa se samo za jednu sezonu te je za sljedeću i svaku daljnju sezonu potrebno sklopiti novi ugovor o radu. Istekom sezone radniku će prestati radni odnos, međutim, poslodavac je nakon toga dužan radnika osigurati na produljeno osiguranje i plaćati doprinose za to osiguranje.
S obzirom na trenutno doba godine, mnogi poslodavci svojim radnicima isplaćuju božićnice pa se postavlja pitanje imaju li stalni sezonci pravo na božićnicu? U odgovoru na to pitanje treba reći da poslodavci isplaćuju božićnicu svojim radnicima, dakle, osobama u radnom odnosu. Što se tiče stalnih sezonaca, njihova radna sezona traje različito, ovisno o vrsti djelatnosti i potrebama posla. Dakle, ne predstavljaju sezonu nužno samo ljetni mjeseci, već to mogu biti proljetni, jesenski ili zimski mjeseci, odnosno kombinacije sezona. Stoga, ako su u doba kada se isplaćuje božićnica, a nešto drugo nije propisano, stalni sezonci u radnom odnosu kod poslodavca, odnosno ako u to doba rade (dakle, traje im sezona), onda će takvi radnici imati pravo na božićnicu.
Međutim, ako je primjerice riječ o ljetnim sezoncima koji u zimsko doba godine ne rade, dakle nisu u radnom odnosu, iako im poslodavac do sljedeće sezone uplaćuje doprinose za produljeno osiguranje, takav stalni sezonac u doba isplate božićnice ne smatra se radnikom pa nema pravo na božićnicu, osim ako drukčije nije propisano pravilnikom o radu ili ugovoreno kolektivnim ugovorom. Znači, moguće je pravilnikom o radu propisati odnosno kolektivnim ugovorom ugovoriti da svi stalni sezonci, bez obzira rade li u doba isplate božićnice ili ne, imaju pravo na božićnicu.