Prema članku 10. Zakona o radu kada poslodavac nema potrebe za radom određenih radnika, može svoga radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima (o čemu smo pisali u članku Privremeno ustupanje radnika u povezano društvo), u trajanju od neprekidno najdulje šest mjeseci, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika.
Pritom, navedeni sporazum mora sadržavati podatke o:
1) nazivu i sjedištu povezanih poslodavaca
2) imenu, prezimenu i prebivalištu radnika
3) datumu početka i završetka privremenog ustupanja
4) mjestu rada i poslovima koje će radnik obavljati
5) plaći, dodacima na plaću i razdobljima isplate
6) trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.
U primjeni instituta privremenog ustupanja radnika u praksi su se javljala određena pitanja na koja je već uglavnom i odgovoreno. No, u vezi jednog pitanja tek je nedavno dano mišljenje o tome kako bi trebalo postupiti. Naime, postavilo se pitanje smije li, u smislu članka 10. Zakona o radu, poslodavac privremeno ustupiti radnika povezanom društvu, ali djelomično, dakle, da radnik nepuno radno vrijeme radi kod primarnog poslodavca, a drugi dio radnog vremena, za koje vrijeme ga primarni poslodavac ne treba, da radi kod povezanog poslodavca?
Odgovor je dan u mišljenju Ministarstva rada i mirovinskog sustava (Službeno, 2. prosinac 2016.):
"U okviru instituta sklapanja ugovora o radu, Zakonom o radu je predviđena mogućnost da poslodavac u slučajevima kada nema potrebe za radom određenih radnika, može svog radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima, u trajanju od neprekidno najdulje šest mjeseci u tuzemstvo, odnosno dvije godine u inozemstvo, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika.
Svrha je ovakvog uređenja privremenog ustupanja radnika očuvanje radnih mjesta u slučaju kada kod poslodavca dođe do privremenog smanjenja poslovnih aktivnosti uslijed kojih nema potrebe za radom radnika kojeg privremeno ustupa sa svrhom zadržavanja statusa zaposlenosti kod takvog radnika.
Iz navedenog proizlazi svrha uređenja privremenog ustupanja radnika, odnosno da je ono, uz ispunjenje propisanih uvjeta moguće samo ako su kod poslodavca nastupile određene okolnosti u kojima nema potrebe za radom radnika, a kojeg iz tog razloga privremeno ustupa kako bi se izbjeglo otkazivanje ugovora o radu."
Iz navedenog proizlazi da poslodavac, koji samo djelomično nema potrebe za radnikom, ne može takvog radnika djelomično ustupiti povezanom poslodavcu.