c S
U središtu

Zakonitost dokaza Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić"

20.02.2017 Pitanje nezakonitih dokaza zadire u područje pravičnog suđenja, jamstvo kojeg je Ustav Republike Hrvatske propisao člankom 29. stavkom 1. i 2., a Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda člankom 6. Ustavni sud zauzeo je stajalište da je nezakonitost dokaza procesno, a ne materijalno pitanje, odnosno, nezakonitost dokaza ne dokazuje se provjerom istinitosti (vjerodostojnosti) njegova sadržaja, već provjerom načina na koji su dokazi prikupljeni.

Prema članku 10. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, u nastavku: ZKP/08) sudske odluke ne se mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način, a nezakoniti dokazi su dokazi pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja; koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života; koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni tim Zakonom, kao i oni dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza (plodovi otrovne voćke).

Praksa redovnih sudova, ali i Ustavnog suda Republike Hrvatske susrela se, između ostalog, i s prigovorom da su dokazi proizašli vještačenjima Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" (u nastavku: Centar) nezakoniti stoga što je Centar dio Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u nastavku: MUP), a koje ministarstvo sudjeluje u obradi kaznenih i prekršajnih predmeta i podnošenju kaznenih i prekršajnih prijava.

Ustavni sud se s tim pitanjem susreo prilikom ocjene ZKP/08. Prijedlog za ocjenu članka 309. stavka 2. i članka 311. stavka 2. ZKP/08 isticao je da je članak 309. stavak 2. ZKP-a/08 u nesuglasnosti s Ustavom i dodatno u koliziji s člankom 311. stavkom 2. ZKP-a/08 kojim je propisano da razlog za izuzeće vještaka postoji i u vezi s osobom koja je zajedno s tužiteljem, okrivljenikom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istog poslodavca. Članak 311. stavak 2. ZKP-a/08 propisuje da ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova ili državno tijelo, takva vještačenja, osobito složenija, povjeravat će se, u pravilu, takvoj ustanovi ili tijelu. Ustanova, odnosno tijelo određuje jednog ili više stručnjaka koji će obaviti vještačenje.

Državni odvjetnik, policija i vještaci iz državnih tijela imaju istog poslodavca, a istaknuto je da postoji i Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske kojem se, u pravilu, kao državnom tijelu povjerava provođenje vještačenja. Predlagatelji su stoga smatrali da je članak 309. stavak 2. ZKP-a/08 nesuglasan s člankom 29. Ustava, budući da se ne može smatrati pravičnim suđenjem kad vještačenje provode državna tijela koja imaju istog poslodavca kao i državni odvjetnik i policija koji su u svakom slučaju zainteresirani za ishod kaznenog postupka.

Ministarstvo pravosuđa je u očitovanju na prijedlog za ocjenu ZKP-a/08 u tom segmentu smatralo da propisivanje posebnog razloga za izuzeće vještaka iz članka 309. stavka 2. ZKP-a/08 nije nesuglasno s Ustavom. Naime, okolnosti koje su naveli predlagatelji nisu se ticale sadržaja propisa nego pravne prakse. Naime, članak 309. stavak 2. ZKP-a/08 sadrži pravilo od kojeg se može odstupiti, a predviđa da se vještačenje povjerava stručnoj ustanovi (koja ne mora biti državna) ili državnom tijelu. U odnosu na navodno mjerodavnu praksu Europskog suda za ljudska prava koju su naveli podnositelji (predmet Boenisch protiv Austrije), Ministarstvo je istaknulo da se odnosi na drugačiju situaciju, to jest slučaj kad je ista osoba sudjelovala u policijskom ispitivanju kao stručnjak, a zatim imenovana vještakom.

Ustavni sud je dajući ocjenu primijetio da je pravilo o izuzeću vještaka iz članka 311. ZKP-a/08 procesno jamstvo za ostvarenje poštenog postupka, dok je pravilo iz članka 309. ZKP-a/08 instruktivna norma koja služi brzom vođenju kaznenog postupka. Dođe li u konkretnom slučaju do kolizije tih dviju normi, prednost ima pravilo o izuzeću vještaka, a navedene norme same po sebi ne dovode do nepoštenog postupka. Ustavni sud također je ocijenio da predlagatelji pravilno ukazuju na problem nepristranosti vještačenja u okviru Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske kad policijski istražitelji vode istragu; upravo stoga članak 311. stavak 2. ZKP-a propisuje izuzeće vještaka koji bi bio zaposlen u istom državnom tijelu. Ustavni sud je ocijenio da nisu postojali osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 309. stavka 2. i članka 311. stavka 2. ZKP-a/08.

Unatoč jasno zauzetom stajalištu u odnosu na zakonitost dokaza pribavljenih vještačenjem Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić", u ustavnim tužbama isticala se spomenuta neustavnost.

Razmatranjem takvih predmeta uočeno je da su se redovni sudovi u predmetima u kojima su određena vještačenja bila povjerena Centru u svojim presudama pozvali na pravomoćna rješenja kojima su odlučivali o zakonitosti tih dokaza, ocijenivši ih zakonitima (primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: III Kž 5/12-12 od 15. siječnja 2013., podredno presuda Vrhovnog suda broj: Kž-Us-22/11 od 8. veljače 2012. i presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: XIII K-Us-66/09 od 3. studenoga 2010.; nakon odbijanja žalbenih navoda vezanih uz nezakonite dokaze dobivene provođenjem vještačenja u Centru koji je organizacijska jedinica Ravnateljstva policije MUP-a, odbijena je i ustavna tužba odlukom broj: U-III-1270/2013 od 25. veljače 2015.). Naposljetku, u spomenutom predmetu broj: U-III-1270/2013 od 25. veljače 2015. Ustavni sud je utvrdio da podnositelj kaznene prijave u konkretnom slučaju nije Centar, već Policijska uprava Zagrebačka, Sektor kriminalističke policije, Odjel organiziranog kriminaliteta, dok nije zabilježen slučaj u praksi da bi Centar podnosio kaznene/prekršajne prijave.

Naime, Centar je organizacijska jedinica Ravnateljstva policije MUP-a kojemu je temeljni poslovni proces pretvorba materijalnog traga izuzetog s mjesta počinjenja kaznenog djela u pravovaljani materijalni dokaz. Međutim, Centar je jedinstvena forenzična ustanova u Republici Hrvatskoj koja obavlja kriminalističko – tehničke poslove i vještačenja te izravno sudjeluje u otkrivanju gotovo svih kaznenih djela i njihovih počinitelja na području države.

Od 1998. godine Centar je punopravan član ENFSI-a (European Network of Forensic Science Institutes) – krovne organizacije nacionalnih forenzičnih instituta Europe, koja okuplja ukupno 56 članica iz gotovo svih država Europe, a prepoznata je kao eminentna institucija za forenzične znanosti koja osigurava kvalitetu, razvoj i provedbu forenzičkih znanosti.

Centar je akreditiran sukladno međunarodnoj normi HRN EN/ISO IEC 17025:2007. Sustav upravljanja kvalitetom i dobivanje statusa akreditiranog laboratorija uključuje ispunjavanje svih zahtjeva Norme ISO 17025. Izrada i primjena kompletne dokumentacije sustava upravljanja, izrada i primjena pisanih procedura za provedbu metoda vještačenja, validacija metoda vještačenja, umjeravanje i redoviti nadzor ispravnosti svih instrumenata, provedba i provjera osposobljenosti djelatnika, provedba unutarnjih neovisnih ocjena, upravljanje nesukladnim radom, sudjelovanje u međunarodnim ispitivanjima sposobnosti, samo su neki od zahtjeva koje Centar provodi kako bi kvalitetu svojih ispitivanja i vještačenja održao na najvišoj razini. Zaposlenici Centra su stručne osobe iz pojedinih znanstvenih i tehničkih oblasti, i prema Popisu stalnih sudskih vještaka imenovani su sukladno odredbama Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine broj: 38/14, 123/15 i 29/16) u sjedištima županijskih, odnosno trgovačkih sudova.

Uzimajući u obzir trenutnu gospodarsku situaciju u Hrvatskoj kao punopravnoj članici Europske unije, moguće je da će u budućnosti Centar u Republici Hrvatskoj dobiti konkurentnu ustanovu koja se bavi vještačenjima (budući da vještačenje poput odvjetništva, revizije ili telekomunikacija nije monopolona djelatnost) od koje će se očekivati najmanje ista razina stručnosti i vjerodostojnosti kako bi se na tržištu takvih visokospecijaliziranih usluga izborila za ugled kakav je stvorio Centar. Međutim, zakonitost vještačenja Centra pozivanjem na povredu nepristranosti vještaka i neovisnosti njihova rada samo iz razloga što on formalnopravno pripada organizacijskoj strukturi MUP-a, nije postojećom argumentacijom dovedena u pitanje.

Ivana Đuras, samostalna ustavnosudska savjetnica
Ustavni sud Republike Hrvatske