c S
U središtu

Izvanredni otkaz zbog nemogućnosti nastavka radnog odnosa nastupanjem osobito važne činjenice bez povrede obveza ugovora o radu

09.11.2010 Gubitak licence, odnosno opoziv članu uprave Društva od strane članova Društva, predstavlja nastupanje “druge osobito važne činjenice“ iz članka 108. Zakona o radu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć odnosno predstavlja, o subjektivnoj volji stranaka neovisan, razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Međutim, sukladno članku 119. Zakona o radu, član uprave bi, bez obzira na izvanredni otkaz, i dalje imao pravo na otpremninu jer takav otkaz ugovora ne bi bio uvjetovan njegovim ponašanjem.

Prema odredbi članka 108. Zakona o radu u slučaju postojanja opravdanog razloga, odnosno zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, poslodavac (ali i radnik) može izvanredno otkazati ugovor o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka te bez isplate otpremnine.

Međutim, članak 108. Zakona o radu također propisuje da razlog za izvanredni otkaz ne mora nužno biti osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa, već to može biti i jednostavno, o volji ugovornih strana neovisno, postojanje neke osobito važne činjenice, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa i daljnji opstanak ugovora o radu nije moguć.

Premda je teška povreda obveza ugovora o radu najčešći razlog izvanrednog otkazivanja, ne treba zanemariti niti postojeće, a malo poznate situacije nužnog izvanrednog otkazivanja zbog nastupanja određenih činjenica koje utječu na opstojnost ugovornog odnosa između poslodavca i zaposlenika u tolikoj mjeri da daljnje trajanje ugovornog odnosa čine nemogućim, a iste činjenice neovisne su o ponašanju ugovornih strana.

Posebice se ovakve situacije ističu po važnosti jer su zapravo realna mogućnost u slučajevima, primjerice, gubitka licence i opoziva pojedinog člana uprave koji je licencu za upravljanje društvom izgubio.

Naime, zadaci uprave društva u pravilu se svode na obvezu vođenja poslova društva (članak 422. Zakona o trgovačkim društvima). Ukoliko bi to bila jedina djelatnost člana uprave koji ima jedino u tom svojstvu sklopljen ugovor o radu, opozivom bi prestala potreba za njegovim radom u društvu, te on više zapravo ne bi mogao obavljati posao predviđen njegovim ugovorom o radu zbog opoziva od strane članova društva.

Naime, nastavak radnog odnosa više ne bi bio moguć jer član uprave nakon odluke o opozivu više ne može voditi poslove niti zastupati društvo. Kako odredba članka 423. Zakona o trgovačkim društvima propisuje da upravu društva svojom odlukom isključivo imenuju članovi društva, čak niti sud u konkretnom slučaju ne bi mogao naložiti da se opozvanog člana uprave vrati na posao.

S obzirom na odredbe članka 10. i 11. Zakona o obveznim odnosima, kao i članaka 6. i 7. aktualnog Zakona o radu, ugovorne strane su, već prilikom sklapanja ugovora o radu između društva i člana uprave, mogle zapravo unaprijed ugovoriti da se opoziv smatra osobito važnom činjenicom koja dovodi do daljnje nemogućnosti nastavka radnog odnosa, pa samim time i do izvanrednog otkazivanja ugovora.

U ovakvom, konkretnom slučaju takva ugovorna odredba, ne samo da ne bi bila u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva, već bi bila i logična s obzirom da se radi o članu uprave društva čija funkcija opozivom od strane članova društva, u situaciji kada njegovim ugovorom nije predviđeno obavljanje ili mogućnost obavljanja nekih drugih poslova, gubi svaku svrhu i smisao za društvo, odnosno poslodavca.

U tom smjeru ide i sudska praksa – VSRH Revr-609/2007-2 od 24. listopada 2007.

Kao dodatnu specifičnost treba istaknuti da iako u ovakvim slučajevima opoziv člana uprave predstavlja valjani razlog za izvanredni otkaz, to ne znači da Društvo koje izvanredno otkazuje članu uprave ugovor o radu na taj način može izbjeći isplatu ugovorene ili propisane otpremnine.

Naime, člankom 119. Zakona o radu propisano je kako radnik nema pravo na otpremninu samo u slučaju ako je otkaz uvjetovan njegovim ponašanjem. Iako je izvanredni otkaz najčešće upravo posljedica grubog kršenja radnopravnih ugovornih obveza, u konkretnom slučaju nastupanja osobito važne činjenice gubitka licence ili opoziva, za člana uprave ne može se raditi o otkazu uvjetovanom njegovim osobnim ponašanjem jer je do nastupanja razloga za izvanredni otkaz došlo neovisno o volji ugovornih strana i njegovom ponašanju.

Stoga bi slijedom odredbe članka 119. Zakona o radu, isplata otpremnine i dalje ostala obveza poslodavca, bez obzira što se (ipak) radi o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu.

Daniel Sever, dipl. iur.