Posljednje izmjene Ustava RH od 16. lipnja 2010. godine donijele su krupnije promjene na području sudbene vlasti i osnovu za donošenje novog Zakona o Državnom sudbenom Vijeću. Državno sudbeno vijeće je samostalno i neovisno tijelo koje osigurava samostalnost i neovisnost sudbene vlasti, te u skladu s Ustavom i zakonom samostalno odlučuje o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske (članak 124. stavak 2. Ustava).
U djelokrug Vijeća spada: imenovanje sudaca, imenovanje i razrješenje predsjednika sudova, premještaj sudaca, vođenje stegovnog postupka i odlučivanje o stegovnoj odgovornosti sudaca, odlučivanje o razrješenju sudaca, sudjelovanje u osposobljavanju i usavršavanju sudaca i sudskih službenika, provođenje postupka upisa kandidata u Državnu školu za pravosudne dužnosnike i postupka polaganja završnog ispita, donošenje Metodologije izrade ocjene sudaca, vođenje osobnih očevidnika sudaca, vođenje i kontrola imovinskih kartica sudaca (članak 42. Zakona).
Premještaj sudaca
U članku 60. i 61. Zakona reguliran je premještaj sudaca na drugi sud istoga stupnja u slučaju ukidanja ili preustroja suda. Preustrojem se smatra spajanje i razdvajanje sudova, promjena unutarnjeg ustrojstva suda te promjena potrebnog broja sudaca. Pri tome, protiv odluke Vijeća sudac ima pravo pokrenuti upravni spor. Odluku o upućivanju suca u drugi sud donosi Vijeće na prijedlog predsjednika suda u koji se sudac upućuje, a uz prethodno mišljenje predsjednika suda gdje sudac obnaša sudačku dužnost, i mišljenje predsjednika Vrhovnog suda.
Imenovanje
Člankom 123. Ustava određeno je da je sudačka dužnost stalna te se prigodom prvog stupanja na sudačku dužnost suci više ne imenuju na vrijeme od 5 godina. Ostale su odredbe da će sudac biti razriješen kada to sam zatraži, ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost, ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje sudačke dužnosti, ako zbog teškog stegovnog djela tako odluči Državno sudbeno vijeće te kad navrši sedamdeset godina.
Također, u članku 51. Zakona, koji stupa na snagu 1. siječnja 2013., određeno je da za suca prekršajnog, općinskog, trgovačkog i upravnog suda može biti imenovana osoba koja je završila Državnu školu za pravosudne dužnosnike. Prema Ustavu, Državno sudbeno vijeće sudjeluje u osposobljavanju i usavršavanju sudaca i drugog pravosudnog osoblja. Do 31. prosinca 2012., primjenjivat će se odredbe članka 48. do 50. Zakona na temelju kojih za suca može biti imenovan državljanin RH koji ima završen sveučilišni diplomski studij prava i položen pravosudni ispit, radno iskustvo u skladu s ovim Zakonom, stručnu sposobnost i iskazane radne sposobnosti – upravo onako kako je to i bilo propisano Zakonom o sudovima u članku 73.
Imenovanje i razrješenje predsjednika sudova
U djelokrug DSV-a stavljena je ovlast imenovanja i razrješenja predsjednika sudova koje je bilo regulirano Zakonom o sudovima. Tako Vijeće imenuje predsjednike sudova po pribavljenom mišljenju nadležnog sudačkog vijeća i predsjednika neposredno višeg suda na vrijeme od 4 godine, pri čemu predsjednik suda ne može biti imenovan više od 2 mandata uzastopce (članak 80.).
Imovinske kartice
Nepodnošenje imovinske kartice ili neistinito prikazivanje podataka u imovinskoj kartici sudaca određeno je kao novo stegovno djelo. Prema njemu, suci su obvezni u roku od 30 dana od dana prvog stupanja na dužnost podnijeti Državnom sudbenom vijeću izvješće o svojoj imovini te imovini svoga bračnog druga i maloljetne djece, ako je tijekom obnašanja dužnosti došlo do bitne promjene istekom godine u kojoj je promjena nastala. Također su obvezni podnijeti podatke i o novčanoj štednji ako ona premašuje jednogodišnji iznos neto prihoda sudaca.
Sastav vijeća
Državno sudbeno vijeće ima jedanaest članova, a čini ga sedam sudaca, dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan iz redova oporbe, pri čemu članovi Državnoga sudbenog vijeća biraju predsjednika između sebe na vrijeme od 4 godine (članak 124. Ustava). S obzirom da je određeno da se djelokrug, ustrojstvo, način izbora članova i način rada Državnoga sudbenog vijeća uređuju zakonom (članak 124. stavak 9. Ustava), Glava II. Zakona o državnom sudbenom vijeću uređuje postupak izbora članova i predsjednika Državnog sudbenog vijeća i prestanak njihove dužnosti.
Izbore za članove Vijeća iz reda sudaca provodi Povjerenstvo za izbor članova Vijeća, kandidacijski odbori i izborni odbori. Članovi Državnoga sudbenog vijeća biraju se na vrijeme od četiri godine, s time da članom Državnoga sudbenog vijeća nitko ne može biti više od dva puta uzastopce. Zakon detaljno utvrđuje postupak izbora članova i predsjednika Državnog sudbenog vijeća, kao i postupak glasovanja te utvrđivanja rezultata glasovanja.
Predsjednika i zamjenika predsjednika Vijeća članovi Vijeća biraju između sebe na vrijeme od četiri godine, a predsjednik Vijeća mora biti iz redova sudaca. Predsjednik, među ostalim, predstavlja Vijeće, saziva i predsjedava sjednicama Vijeća, predlaže dnevni red sjednica, potpisuje akte koje donosi Vijeće te skrbi o izvršavanju odluka Vijeća.
Zakonom o Državnom sudbenom vijeću osigurava se samostalnost i neovisnost sudbene vlasti, kao i profesionalnost njezinih nositelja određenjem da za suca od 2013. godine može biti imenovana osoba koja je završila Državnu školu za pravosudne dužnosnike, odnosno Pravosudnu akademiju.
Pripremio: Aleksandar Đurđević, dipl.iur
