Naime, presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us -10878/2008 od 22. travnja 2009. uvažena je tužba N. d.d. S. B. i poništeno rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-01/08-03/55, ur. broj: 563-03-0202/01-2008-13 od 24. rujna 2008. Tim rješenjem potraživanje N. d.d. S. B., utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj: II/P-1624/91-30 od 27. siječnja 1994. i pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj:P-931/02-24 od 2. ožujka 2005. u iznosu 572.253,06 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zateznom kamatom od 1. srpnja 1991. pa do isplate, po stopama koje PBZ Poslovna jedinica S. B. primjenjuje kao ugovorne kamate na obrtna sredstva za dodjelu kredita, utvrđeno je neprocijenjenim u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća N. p.o. S. B. u dioničko društvo, te se rješenjem prenosi Hrvatskom fondu za privatizaciju Zagreb.
Protiv navedene presude Upravnog suda Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti pobijajući ga zbog pogrešne primjene članka 249. stavak 1. točka 1., članak 250. i članak 252. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne Novine, br. 53/91, 103/96, u nastavku: ZUP/91) te članka 47. Zakona o privatizaciji (Narodne Novine, br. 21/96, 71/97, 16/98 - vjerodostojno tumačenje, 73/00, u nastavku: ZOP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev i preinači presudu Upravnog suda na način da odbije tužbu N. d.d. S. B.
U zahtjevu se navodi kako je Upravni sud u donošenju pobijane presude pogrešno utvrdio da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju doneseno u obnovi postupka u smislu ZUP/91. Tvrdi da je rješenje doneseno primjenom odredbe članka 47. ZOP-a, a ta odredba da je pravilno primijenjena. Prema navedenoj odredbi ako dionice, udjeli, stvari i prava nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe u pretvorbi, a ne postoje razlozi za obnovu postupka niti prijenos utječe na tehnološku cjelinu, neprocijenjene vrijednosti prenose se na Hrvatski fond za privatizaciju. Propisani uvjeti da su ispunjeni, da nije bilo obnove postupka, pa da su se stekli uvjeti za prijenos. Poništenjem rješenja pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.
Prema odredbi članka 21. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 53/91, 9/92 i 77/92, u nastavku: ZUS), zahtjev za zaštitu zakonitosti nadležni državni odvjetnik može podnijeti protiv odluke suda ako je tom odlukom povrijeđen zakon, drugi propis ili opći akt. U smislu odredbe članka 49. stavak 1. ZUS-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ovlašten je pobijanu odluku ispitati samo u granicama podnesenog zahtjeva.
Ispitavši pobijanu presudu u granicama podnesenog zahtjeva, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Uzz 30/2009-2 od 21. listopada 2009. nalazi da je prihvaćanjem tužbe Upravni sud Republike Hrvatske zauzeo pogrešno pravno stajalište o pravnoj prirodi pobijane odluke ocjenom da se radi o odluci donesenoj po pravilima za obnovu upravnog postupka. Zbog takvog pak pogrešnog pravnog pristupa Upravni sud Republike Hrvatske propustio je ispitati zakonitost rješenja Fonda u okvirima ostalih navoda iz tužbe.
Temeljno je pravno pitanje za ocjenu osnovanosti tužbe u ovom upravnom sporu kakve odluke, u kojem postupku i u kojim rokovima HFP može donijeti u primjeni odredbe članka 47. ZOP-a, te kakva je pravna priroda rješenja Fonda koje je pobijeno tužbom pred Upravnim sudom.
Osporeno rješenje doneseno je po dovršetku postupka privatizacije dionica, udjela, stvari i prava kojima raspolaže Fond na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Ta privatizacija provodi se na temelju procijenjene vrijednosti temeljnog kapitala (članak 4. stavak 2. ZOP-a). Postupak se dovršava rješenjem o privatizaciji kojeg donosi Fond, a protiv rješenja može se pokrenuti upravni spor.
Radi se o općem upravnom postupku, a ZOP ne sadrži posebna pravila o obnovi postupka privatizacije, pa se u pogledu obnove postupka primjenjuju opća pravila tada važećeg ZUP/91, koja se u ovom sporu primjenjuju na temelju odredbe članka 168. novog Zakona o općem upravnom postupku (Narodne Novine, br. 47/09).
U obnovljenom postupku nadležni organ odlučuje rješenjem samo o onoj stvari koja je bila predmetom upravnog postupka dovršenog rješenjem ili zaključkom u rokovima iz članka 252. ZUP/91. Odluke koje nadležni organ donosi primjenom odredbe članka 47. ZOP-a nisu odluke o stvari koja je bila predmetom upravnog postupka privatizacije okončanog rješenjem, pa se njihova zakonitost ne može u upravnom sporu ispitivati po pravilima za obnovu upravnog postupka kako je to učinjeno pobijanom presudom.
Kako je u uvodu navedeno, prema odredbi članka 47. ZOP-a dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju tog Zakona, prenose se Fondu, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.
Radi se o posebnom slučaju prijenosa prava vlasništva i drugih prava na temelju zakona s ranijih društvenih poduzeća na Fond, pri čemu se pod pojmom prava podrazumijevaju između ostalih i prava na imovinske tražbine iz obveznih odnosa poduzeća u pretvorbi.
Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Fond je nadležno upravno tijelo koje u posebnom upravnom postupku, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, rješenjem iz članka 202. stavak 1. ZUP/91 utvrđuje je su li kumulativno ispunjene pretpostavke propisane u članku 47. ZOP-a za prijenos navedenih prava: da ne postoje razlozi za obnovu postupka i da neprocijenjeno pravo ne čini tehnološku cjelinu društva.
Za donošenje takvog rješenja zakonom nije propisan nikakav rok, pa Fond uvijek može utvrditi da je po zakonu nastupio prijenos prava. To znači da Fond nije prekludiran u ovomu pravu nakon proteka roka od pet godina propisanog člankom 252. ZUP-a, jer se na ovaj novi upravni postupak ne odnose odredbe ZUP-a o obnovi upravnog postupka.
U ovom sporu utvrđeno je da je Fond po službenoj dužnosti pokrenuo postupak po članku 47. ZOP-a. Postupak je dovršen rješenjem u čijem se obrazloženju navodi da potraživanje N. p.o. S. B. prema F. s. H. O. S. B., čiji je pravni slijednik u obveznom odnosu G. S. B., nije spomenuto u dokumentima pretvorbe društvenog poduzeća. U Rješenju Fonda uz ostalo se navodi da pretvorbenom elaboratu ne prileži popis potraživanja društvenog poduzeća po knjigovodstvenoj vrijednosti na dan 31. prosinca 1991., na temelju čega je Fond zaključio da potraživanje nije niti vođeno u knjigovodstvu poduzeća i nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala. Osobe koje su zastupale poduzeće izjavile su u postupku pretvorbe da je knjigovodstvena vrijednost potraživanja „0“, s time da potraživanje s danom 31. prosinca 1991. nije moglo biti vrednovano kao imovina društva.
Na temelju takvih podataka Fond je rješenjem utvrdio da predmetno potraživanje nije procijenjeno u postupku pretvorbe poduzeća. Donoseći rješenje iz članka 47. ZOP-a Fond nije po službenoj dužnosti obnovio postupak nego je u okviru svoje nadležnosti donio novi upravni akt po službenoj dužnosti i radi zaštite javnih interesa po članku 124. stavak 1. ZUP-a. Zbog navedenih razloga nije bilo osnove prihvatiti tužbu i poništiti upravni akt primjenom odredaba ZUP-a o obnovi upravnog postupka.
Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja Upravni sud Republike Hrvatske nije ocijenio navode tužbe da je pobijano rješenje Fonda ništavo prema odredbi članka 267. stavak 1. točka 1., 3. i 6. ZUP-a te da je u donošenju rješenja bilo povreda odredaba članka 4., 5., 7., 8. i 145. ZUP-a.
Ovo se naročito odnosi na tvrdnje tužitelja o povredama odredaba upravnog postupka nezakonitim odbijanjem izvođenja predloženih dokaza i pogrešne ocjene izvedenih dokaza u pogledu sadržaja pretvorbenog elaborata poduzeća N. p.o. S. B., a s tim u vezi zakonite primjene odredbe članka 47. ZOP-a.
Pri tome valja napomenuti da je priroda rješenja Fonda deklaratorna, jer se njime sadržajno utvrđuje cesija tražbine koja je nastupila po samom Zakonu na temelju članka 47. ZOP-a.
Zato je zahtjev Državnog odvjetnika Republike Hrvatske uvažen, pobijana presuda Upravnog suda ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje o tužbi, sve na temelju članka 50. stavak 2. ZUS-a.