Ustavni sud RH svojom odlukom broj: U-II-296/2006 od 27. listopada 2010. ocijenio je osnovanim prijedlog Petra Marije Radelja. Predlagatelj je, na temelju članka 56. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, podnio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, koju je donijela Vlada Republike Hrvatske 14. prosinca 2000. (u nastavku: Uredba), a koja je stupila na snagu 1. siječnja 2001.
Predlagatelj navodi da Uredba nikada nije objavljena u „Narodnim novinama“ i nosi sigurnosnu oznaku „državna tajna“. Smatra da je neobjavljivanje Uredbe u nesuglasnosti s člankom 90. stavkom 1. Ustava (pročišćeni tekst Ustava, Narodne novine broj 85/10) i ističe da Uredba po svom sadržaju ne može biti državna tajna, jer je ona provedbeni propis iz članka 60. Zakona o sustavu državne uprave te da nije izuzeta od obveze objavljivanja u službenom listu Republike Hrvatske.
Poziva se na praksu Ustavnog suda izraženu u odlukama broj: U-II-778/1998 od 22. ožujka 2000. (Narodne novine broj 34/00), broj: U-II-1163/2000 od 14. studenoga 2001. (Narodne novine broj 103/01), broj: U-II-994/2002 od 16. siječnja 2003. (Narodne novine broj 14/03) te predlaže da se donese odluka kojom se Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova kao i njezine izmjene i dopune koje je donijela Vlada RH poništavaju u cijelosti.
Ustavni sud navodi da su za ocjenu ustavnosti Uredbe neposredno mjerodavni članak 5. i članak 90. stavak 1. Ustava prema kojem se zakoni i drugi propisi državnih tijela prije nego što stupe na snagu objavljuju u „Narodnim novinama“, službenom listu Republike Hrvatske.
Osporena Uredba dosada je mijenjana i dopunjavana trinaest puta. Uredba, kao i njezine izmjene i dopune, nose oznaku „državna tajna“ i nisu objavljene u „Narodnim novinama“.
Ustavni sud utvrđuje da označavanje akta kao „državne tajne“ ne utječe na ovlast Ustavnog suda da ispituje njegovu ustavnost i zakonitost, pod pretpostavkom da taj akt ima sve značajke „drugog propisa“ u smislu članka 129. alineje 2. Ustava, budući da Ustavni sud odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom.
Pod drugim propisom u smislu članka 129. alineje 2. Ustava podrazumijeva se propis donesen unutar zakonskog ovlaštenja od strane nadležnog tijela državne vlasti radi provedbe zakona, odnosno propis kojeg tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge pravne osobe s javnim ovlastima donose unutar svog djelokruga utvrđenog Ustavom i zakonom, a koji uređuje odnose na općenit način i koji se odnosi, u pravilu, na neodređeni krug adresata.
Kao zakonska osnova za donošenje Uredbe naveden je članak 60. stavak 1. i 2. Zakona o sustavu državne uprave. Polazeći od te zakonske odredbe, Vlada Republike Hrvatske Uredbom je uredila unutarnje ustrojstvo Ministarstva unutarnjih poslova, nazive ustrojbenih jedinica, djelokrug rada i način upravljanja, poslove i broj njegovih zaposlenika te uvjete pod kojima ti zaposlenici ostvaruju svoja prava i obveze.
Poslije izvršenog uvida u sadržaj Uredbe, Ustavni sud utvrdio je da je riječ o organizacijskom propisu državnog tijela koji je drugi propis u smislu članka 90. stavka 1. i članka 129. alineje 2. Ustava. Stoga je Ustavni sud nadležan za ocjenu njezine suglasnosti s Ustavom i zakonom.
Polazeći od članka 90. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje da svaki akt koji jest drugi propis mora biti objavljen u „Narodnim novinama“, a svako drukčije postupanje protivno je ne samo navedenom članku, već i temeljnom načelu vladavine prava i pravne sigurnosti.
Zbog toga Ustavni sud utvrđuje da je neobjavljivanjem osporene Uredbe, premda je ona drugi propis iz članka 129. alineje 2. Ustava, postupljeno protivno članku 90. stavku 1. Ustava.
Ustavni sud također ističe da je Uredba, iako zbog neobjavljivanja nije ispunjavala pretpostavke ustavnosti u formalnopravnom smislu, u materijalnopravnom smislu proizvodila učinke (drugog) propisa od dana njezina donošenja (uključujući i sve izmjene i dopune). Stoga odluka Ustavnog suda ne utječe na pojedinačne odluke donesene u njezinoj dosadašnjoj provedbi i primjeni.
Ukoliko donositelj drugog propisa smatra da neki njegovi dijelovi trebaju biti tajni, na temelju Zakona o tajnosti podataka (Narodne novine, broj 79/07), takvi dijelovi moraju biti izdvojeni i uklopljeni u odgovarajući interni opći akt te odgovarajuće klasificirani.
Stoga, ako donositelj osporene Uredbe smatra da neki njezini dijelovi moraju biti klasificirani kao tajni podaci, dužan je s tim dijelovima postupiti na prethodno opisani način, prije isteka roka određenog za njezino objavljivanje (90 dana).
Naime, Vlada Republike Hrvatske dužna je na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske osigurati objavu Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova u „Narodnim novinama“ u roku od 90 dana od dana objave ove odluke Ustavnog suda.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.