Sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna (članak 458. Zakona o parničnom postupku, u nastavku: ZPP). Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje umjesto udovoljenja određenom zahtjevu primiti novčani iznos koji ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, te ako predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, također se primjenjuju posebna parnična pravila za sporove male vrijednosti.
Ista pravila primjenjuju se i u sporovima povodom prigovora protiv platnog naloga ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna (članak 460. ZPP-a).
Bez obzira na vrijednost spora naznačenu u tužbi, ne smatraju se sporovima male vrijednosti: sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu i sporovi zbog smetanja posjeda (članak 459. ZPP-a).
Ako tužitelj preinači zahtjev na način da vrijednost spora prelazi 10 000,00 kuna, postupak će se završiti prema odredbama ZPP-a o redovitom postupanju, a ako do zaključenja glavne rasprave smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, daljnji postupak provest će se prema odredbama o postupku u sporovima male vrijednosti (članak 464. ZPP-a).
Za postupke u sporovima male vrijednosti postoje posebne postupovne odredbe kojima je cilj ubrzanje i pojednostavljenje postupka. Ukoliko zakonom nije drukčije određeno, postupak u sporovima male vrijednosti provodi se pred nižim sudovima prvog stupnja (članak 461. ZPP-a). Činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice stranke su dužne iznijeti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (članak 461a. ZPP-a - vidi i stručni članak: Ograničavanje prava na iznošenje novota i prethodni postupak).
Osobito su stroga posebna pravila o izostanku s ročišta za glavnu raspravu. Naime, ako tužitelj koji je uredno pozvan ne dođe na prvo ročište, smatra se da je povukao tužbu. Ako pak s kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, dolazi do odgode, međutim, ako na novom ročištu opet izostanu obje stranke, smatra se da je tužitelj povukao tužbu (članak 465. ZPP-a – vidi sudsku praksu Visokog trgovačkog suda u odluci broj Pž-6842/02 od 12. listopada 2005. i Županijskog suda u Bjelovaru u odluci broj Gž 1231/2004-2 od 15. studenoga 2004.).
U postupcima u sporovima male vrijednosti nema instituta mirovanja. Također je važno naglasiti da ukoliko tuženik ne da pravovremeni odgovor na tužbu, sud donosi presudu zbog ogluhe (članak 461g. ZPP-a).
Presuda se objavljuje po zaključenju glavne rasprave. Prijepis presude dostavlja se stranci koja nije prisutna, dok se prisutnoj stranci prijepis dostavlja samo na njezin zahtjev (članak 466. ZPP-a). Rok za žalbu je osam dana od objave. Posebna žalba u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo protiv riješenja kojim se završava postupak.
Odluku prvostupanjskog suda moguće je pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 465. ZPP-a - tako je i u odluci broj Gž.251/10-2 od 22. ožujka 2010.). O žalbi na presudu u predmetima male vrijednosti odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda. U odnosu na redovan postupak, razlozi za pobijanje uvelike su reducirani.
Protiv odluke moguće je podnijeti reviziju samo iz razloga sadržanih u članku 382. stavak 2. ZPP-a (osiguranje jedinstvene primjena zakona). Međutim, revizija se može podnijeti samo u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude (članak 382. stavak 4. ZPP-a).
Iako se sporovi male vrijednosti zaista mogu učiniti manje vrijednima kada gledamo cjelokupnu statistiku sudova koji su pretrpani spisima, moramo uzeti u obzir da su socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka i vladavina prava najviše vrednote ustavnog poretka. Svatko uživa prava i slobode, neovisno o imovini ili društvenom položaju i svi su pred zakonom jednaki, pa bi sukladno tome svi trebali imati jednako pravo štititi svoje interese pred sudom. Dakle, materija sporova male vrijednosti pokušava balansirati između težnje da se omogući zaštita interesa svakog građanina, koliko god se begatelna činila, s težnjom da se racionalizira rad suda i smanji broj spisa koji čekaju okončanje postupka.
Pripremila: Danijela Damjanović, dipl. iur.