Ovrha je dugi niz godina glavni razlog neefikasnosti hrvatskog pravosuđa usprkos činjenici da se brojnim novelama Ovršnog zakona nastojalo unaprijediti postupak ovrhe. Unatoč nekim pomacima na bolje, predugo trajanje provedbe ovrhe odnosno u velikom broju i nemogućnost provedbe ovrhe presuda i rješenja, znatno je umanjilo učinkovitost pravosuđa te rezultiralo velikim zaostacima predmeta na sudovima.
Stoga je novim Ovršnim zakonom stvoren zakonodavni okvir za prilično drukčiji način provedbe ovrhe. Naime, sudska provedba ovrhe napušta se i povjerava javnim ovršiteljima kao potpuno novom institutu ovršnog sustava Republike Hrvatske (u nadležnosti sudova ostati će samo ovrha za koju je posebnim zakonom propisano da ovrhu određuje i/ili provodi sud).
Novim Zakonom ovrhu se nastoji ubrzati i učiniti je efikasnijom zbog čega se posebna pozornost posvetila pravnim lijekovima, odnosno svim institutima koji su do sada ovrhu činili neučinkovitom i omogućavali zloupotrebu procesnih ovlasti. Tako je, među ostalim, uređen institut odgode ovrhe na prijedlog ovršenika, stvoreni su uvjeti za punu primjenu osobnog identifikacijskog broja (OIB), omogućeno je pojednostavljeno podnošenje prijedloga za provedbu ovrhe pred javnim ovršiteljem, a pojednostavljeni su i pojedini posebni provedbeni postupci.
Novim Ovršnim zakonom uređuju se sljedeća pitanja:
- propisuju se osnovne odredbe o značenjima pojedinih izraza, ovršnim tijelima, definiraju se isprave na temelju kojih se može odrediti i provesti ovrha, postupku i primjeni prava u ovršnom postupku i postupku osiguranja (članak 1. do 32.)
- posebno se propisuje postupak predlaganja, određivanja i provedbe ovrhe pred: 1. javnim ovršiteljem, 2. javnim bilježnikom i 3. sudom (članak 33. do 72.)
- propisuje se način i sredstva kontrole zakonitost rada ovršnih tijela od strane stranaka (žalba), kao i trećih osoba u postupku (članak 10. i 73. do 75.)
- propisuju se instituti protuovrhe, odgode ovrhe i zastajanja s ovrhom, kao i načini okončanja postupka (obustava i dovršetak) (članak 76. do 86.)
- propisuje se način provedbe ovrhe radi naplate novčane tražbine ovrhom na sljedećim predmetima ovrhe: 1. novčanoj tražbini ovršenika, 2. nekretnini, 3. pokretninama, 4. tražbini da se predaju ili isporuče pokretnine ili da se preda nekretnina, 5. dionici za koju nije izdana isprava o dionici te na udjelu odnosno poslovnom udjelu u trgovačkom društvu, 6. vrijednosnim papirima koji su ubilježeni na računima kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva i 7. drugim imovinskim odnosno materijalnim pravima (članak 87. do 229.)
- propisuje se način provedbe ovrhe radi ostvarenja nenovčane tražbine sljedećim sredstvima ovrhe: 1. izricanjem sudskih penala, 2. ovrhom radi predaje i isporuke pokretnina, 3. ovrhom radi ispražnjenja i predaje nekretnine, 4. ovrhom radi ostvarenja tražbine na radnju, trpljenje ili nečinjenje, 5. ovrhom radi vraćanja zaposlenika na rad, odnosno službu, 6. ovrha diobom stvari i 7. ostvarenjem tražbine na davanje izjave volje (članak 230. do 255.)
- propisuje se postupak dobrovoljnog i prisilnog osiguranja potraživanja te postupak za izdavanje potvrde o europskom ovršnom nalogu za nesporne tražbine te za određivanje i provedbu ovrhe na temelju europskog ovršnog naloga (članak 356. do 333.).
Treba napomenuti da 1. siječnja 2011. na snagu stupaju članci novog Ovršnog zakona koji se odnose na primanja koja su izuzeta od ovrhe, iznose na kojima je ovrha ograničena, provedbu ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe te provedbe ovrhe na temelju zapljene po pristanku ovršenika, zadužnice i bjanko zadužnice, dok gotovo svi ostali članci stupaju na snagu 1. siječnja 2012. Također, članci 325. do 333. Ovršnog zakona, koji se odnose na europski ovršni nalog, stupaju na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku Uniju.
No, sam Ovršni zakon na snagu stupa 18. prosinca 2010., a to je bitno stoga što prema njegovom članku 338. postupci koji su u tijeku, a pokrenuti su prije stupanja na snagu starog Ovršnog zakona (11. kolovoza 1996.), obustavit će se u roku od tri mjeseca od dana njegovog stupanja na snagu, dakle 18. ožujka 2011., ako ovrhovoditelj ne podnese osnovani prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti. Postupci koji su pokrenuti nakon stupanja na snagu starog Ovršnog zakona, dovršit će se prema njegovim odredbama, dok će ovršne predmete koji su po novom Ovršnom zakonu u nadležnosti javnog ovršitelja, a u kojima do 31. prosinca 2011. sud nije poduzeo niti jednu radnju, sud dostaviti javnoovršiteljskoj komori.
Dakle, kako je već navedeno, ovrhu će ubuduće većinom provoditi javni ovršitelji koji predstavljaju novu pravnu profesiju čijim se uvođenjem postupak ovrhe nastoji učiniti djelotvornijim i to osobito pojednostavljenim ostvarenjem ovrhovoditeljeve tražbine, skraćivanjem trajanja ovršnog postupka te rasterećenjem sudova od predmeta u kojima ne postoji spor između stranaka.
Stoga je novim Zakonom o javnim ovršiteljima uređen institut javnih ovršitelja, način njihova izbora, uvjeti za imenovanje, kriteriji za određivanje broja javnih ovršitelja, njihova nadležnost, ovlasti i obveze, odgovornost za štetu, obveza stalne edukacije, stegovna odgovornost, sustav kontrole i uspostava stalnog mehanizma praćenja njihovog rada. Iako sam Zakon stupa na snagu 18. prosinca 2010., većina njegovih članaka na snagu stupa 1. siječnja 2012.
S obzirom na odgodu stupanja na snagu većine odredbi ova dva nova zakona, potrebnu kako bi se omogućili uvjeti za njihovu primjenu, proći će još neko vrijeme prije nego što novi ovršni postupak u praksi pokaže koliko je zapravo učinkovitiji i time uspješniji od prethodnog.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.