Člankom 64. stavkom 5. Zakona o radu (NN 149/09) propisano je da jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti kada on to želi, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije, ako kolektivnim ugovorom nije određen drukčiji rok.
Tom je odredbom, na određeni način, otklonjena primjena općih odredbi o rasporedu korištenja godišnjeg odmora, prema kojima raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i Zakonom o radu, a najkasnije do 30. lipnja tekuće godine. O planu godišnjeg odmora poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem, a o rasporedu i trajanju korištenja godišnjeg odmora mora se radnika obavijestiti najkasnije 15 dana prije početka korištenja (članak 64. Zakona o radu).
No, pravo radnika da koristi jedan dan godišnjeg odmora kada želi nije bezuvjetno. Smisao propisivanja tog prava je u tome da se radniku za manje privatne potrebe brzo, bez provođenja zahtjevnih procedura i posebnih odobrenja, omogući da jedan dan izostane s posla.
To se pravo nikako ne bi smjelo tumačiti na način da je ono radniku zajamčeno, bez obzira na okolnosti, baš za bilo koji dan u godini, jer je moguće da, s obzirom na poslovni proces i plan radnih zadataka, radnikov izostanak s posla određenog dana poslodavcu nanese štetu.
Takvim postupanjem nastala bi faktički neravnopravnost strana u radnom odnosu, jer bi jedna strana svjesno koristila svoje pravo u nevrijeme za drugu stranu (što je protivno načelu savjesnosti i poštenja). Time nastaje situacija da je ono što radnik dobiva korištenjem jednog dana godišnjeg odmora u očitom nesrazmjeru s onim što poslodavac time gubi.
Primjerice, radnik želi koristiti jedan dan godišnjeg odmora točno određenog dana. Na vrijeme obavijesti poslodavca o tome, no on mu ne dopušta da taj dan koristi godišnji odmor, budući da baš taj dan treba otići na službeni put u inozemstvo, na sajam automobila, na kojem treba sklopiti ugovore s novim poslovnim partnerima.
U tom slučaju, radnik koji želi koristiti jedan dan godišnjeg odmora baš na dan kada bi za poslodavca trebao sklopiti važan posao (a izostankom s posla to bi očito bilo onemogućeno), ne bi imao pravo baš toga dana koristi godišnji odmor.