c S
U središtu

Uzdržavanje bivšeg bračnog druga

03.02.2011 U javnosti je uobičajena percepcija da su, kad se govori o uzdržavanju u obiteljskopravnom smislu, to dužni činiti roditelji u odnosu na svoju djecu. No, postoji još nekoliko kategorija osoba koje prema Obiteljskom zakonu imaju pravo na uzdržavanje. Jedna od tih kategorija je i bračni drug, u svezi s razvodom ili poništajem braka.

Postoje Obiteljskim zakonom točno propisani razlozi kada bračni drug može ostvariti pravo na uzdržavanje. Naime, to će pravo imati bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti. Dakle, treba se raditi o osobi bez primanja, osobi bez dostatnih primanja, osobi kojoj je utvrđena nesposobnost za rad i koja se ne može zaposliti (iako se ovdje postavlja pitanje na koji će se način utvrditi da se osoba ne može zaposliti, odnosno koliko vremena treba osoba bezuspješno tražiti posao da bi se moglo utvrditi da posao ne može naći).

Navedeno pravo na uzdržavanje, bitno je napomenuti, ostvaruje se podnošenjem zahtjeva do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka, na što je sud dužan upozoriti bračnog druga. Ako taj zahtjev nije postavljen u parnici za razvod ili poništaj braka, pravo na uzdržavanje (sada) bivši bračni drug može zatražiti putem tužbe, i to u roku šest mjeseci od prestanka braka, no samo ako su pretpostavke za uzdržavanje (nedostatak sredstava za život, nemogućnost ostvarenja sredstava za život iz vlastite imovine, nesposobnost za rad i nemogućnost zaposlenja) postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka i trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje. Bračni drug tužbom može tražiti uzdržavanje samo za vrijeme nakon njezina podnošenja.

Kod odlučivanja o zahtjevu za uzdržavanjem bračnog druga, sud će voditi računa i o pravičnosti odnosno neće u svakom slučaju usvojiti zahtjev i odrediti uzdržavanje, već ga može i odbiti, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugog bračnog druga (primjerice, sud neće odrediti uzdržavanje bivšeg bračnog druga, ako drugi bivši bračni drug ima troje djece i još uzdržava bolesne roditelje, a ima minimalnu plaću).

Što se tiče vremena na koje se uzdržavanje određuje, valja reći da sud može odlučiti da obveza uzdržavanja bračnog druga traje do godine dana, osobito kad je brak trajao kratko ili kad je tužitelj u mogućnosti u dogledno vrijeme na drugi način osigurati sredstva za život. Ta se obveza, u osobito opravdanim slučajevima, može i produljiti, ali uz napomenu da se tužba za produljenje uzdržavanja može podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

Argumentum a contrario, ako je brak trajao dulje vrijeme, odnosno ako onaj bračni drug koji traži uzdržavanje nije u mogućnosti u dogledno vrijeme na drugi način osigurati sredstva za život, pravo na uzdržavanje može trajati dulje od godine dana. No, u svakom slučaju, pravo na uzdržavanje prestaje kad razvedeni bračni drug ili bračni drug iz poništenog braka koji to pravo koristi, sklopi novi brak.

Također, pravo na uzdržavanje razvedenog bračnog druga ili bračnog druga iz poništenog braka prestaje i kad taj bračni drug zasnuje izvanbračnu zajednicu ili kad postane nedostojan tog prava ili kad prestane koja od pretpostavki za uzdržavanje.

Treba još napomenuti da onaj bračni drug, koji je obveznik uzdržavanja, može, u skladu sa člancima 212.a i 212.b Obiteljskog zakona, primijenjenih na odgovarajući način na uzdržavanje bračnih drugova, zatražiti od suda da utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja na temelju ovršne isprave čim prestanu pretpostavke za uzdržavanje, odnosno da utvrdi njegovu smanjenu obvezu uzdržavanja čim nastanu okolnosti uslijed kojih je do toga došlo.

Bračni drug koji je snosio troškove uzdržavanja drugog bračnog druga i nakon prestanka obveze za uzdržavanje, odnosno nakon njezina smanjenja, ima pravo na povrat vrijednosti danog uzdržavanja i za vrijeme prije podnošenja tužbe kojom je tražio da se utvrdi prestanak obveze uzdržavanja, odnosno da se ta obveza smanji.

Zaključno napominjemo da i u slučaju prestanka izvanbračne zajednice, izvanbračni drug koji ispunjava pretpostavke iz članka 3. i 217. Obiteljskog zakona ima pravo na uzdržavanje od drugoga izvanbračnog druga. Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku od šest mjeseci od prestanka izvanbračne zajednice, a izvanbračni drug tužbom može tražiti uzdržavanje samo za vrijeme nakon njezina podnošenja. Pretpostavke, trajanje i prestanak uzdržavanja u izvanbračnoj zajednici, propisani su člankom 222.-226. Obiteljskog zakona.