Jedno od temeljnih pravila koje se odnosi na otkaz jest da otkaz mora imati pisani oblik, da poslodavac mora u pisanom obliku taj otkaz obrazložiti i da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (članak 112. Zakona o radu – NN 149/09). No, u praksi nije nepoznanica da poslodavci radnicima i usmeno otkazuju ugovor o radu i to često kratkom rečenicom: „Od sutra više ne radiš ovdje“. Bez obzira na to što radnik nema nikakvu ispravu o otkazu, što, prema Zakonu o radu, takav otkaz čini nezakonitim, mogao bi i u tom slučaju osporavati dopuštenost otkaza.
No, jedna od stvari koju tom prigodom ne smije ispustiti iz vida je i nužnost prethodnog obraćanja poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava. Postoje određene iznimke od obveze prethodnog obraćanja poslodavcu kao uvjeta za sudsku zaštitu u slučaju otkaza, a to su slučajevi radnika koji ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, radnika koji je na temelju ugovora o radu upućen na rad u inozemstvo i radnika na kojeg se ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor.
Bitno je reći da je takvim usmenim otkazom poslodavac u biti povrijedio radnikovo pravo na obavljanje ugovorenih poslova, jer je nezakonito onemogućio radniku da ih obavlja. Radnik, dakako, i u toj situaciji može zatražiti zaštitu svojih prava, podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava, pa ako poslodavac taj zahtjev riješi negativno, radniku ostaje mogućnost zaštite svojih prava putem suda.
Uz pitanja osporavanja usmenog otkaza, postoji jedna zanimljiva Odluka Županijskog suda u Zagrebu, Gžr-2989/09, od 20. 10. 2009. U obrazloženju te Odluke, kao ključno, istaknuto je:
"Na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja utemeljeno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, pravilno zaključujući da je tužitelju dana 19. svibnja 1997. godine dan usmeni otkaz Ugovora o radu, a tužitelj nije pravodobno na tu povredu prava iz radnog odnosa reagirao podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava, a niti je tužbenim zahtjevom uopće pobijao takav usmeni otkaz koji jest nezakonit s obzirom da nije dan u pisanoj formi (čl. 111. Zakona o radu), ali da bi tužitelj otklonio štetne posljedice takvog nezakonitog usmenog otkaza, on je trebao pobijati takav nezakoniti usmeni otkaz tužbenim zahtjevom jer tek pod pretpostavkom da se usmeni otkaz utvrdi nezakonitim radnik može zahtijevati prava iz radnog odnosa, a to znači pravo na vraćanje na rad kao isplatu plaće. Naime, sud ne može o nezakonitosti usmenog otkaza odlučivati kao o prethodnom pitanju s obzirom da je riječ o konstitutivnoj sudskoj zaštiti, a ne, bez obzira što je riječ o nezakonitom otkazu, o deklaratornoj sudskoj zaštiti.
S obzirom da tužbenim zahtjevom tužitelj uopće nije zahtijevao da se utvrdi nezakonitim usmeni otkaz ugovora o radu koji mu je dan 19. svibnja 1997. godine, to je utemeljeno odbijen zahtjev za vraćanje tužitelja na rad i radno mjesto konobara kao i zahtjev za isplatu plaće."
Dakle, iz navedene Odluke zaključuje se da radnik koji poslodavcu nije prethodno podnio zahtjev za zaštitu prava protiv usmenog otkaza, nema pravo na sudsku zaštitu, neovisno o tome što je takav otkaz nezakonit.