Iako su člankom 434. Zakona o parničnom postupku određeni kraći rokovi u postupku i dana obveza sudu da obrati pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova, u praksi se pokazuje da radni sporovi traju nekoliko godina, u pravilu više od tri, te je duljina njihovog trajanja nespojiva sa specifičnom situacijom u kojoj se nalazi radnik i njegova obitelj. Efikasna zaštita prava iz radnih odnosa od velike je važnosti i za poslodavce, a naročito za ekonomiju cijele države.
U prilog osnivanja radnih sudova ide i mogućnost veće specijalizacije sudaca koji bi sudili u takvoj vrsti sporova, što bi trebalo dovesti do bolje primjene propisa i manjeg opterećenja drugostupanjskih sudova.
Najviše radnih sporova u praksi nastaje u vezi s prestankom radnog odnosa, naknadom štete, bolovanjima i doprinosima.
Veliki broj zemalja unutar Europske unije, kao na primjer Portugal, Njemačka, Velika Britanija, Švedska, Španjolska, Belgija, imaju specijalizirane radne sudove koji se međusobno razlikuju po pitanjima sastava, obvezatnosti mirenja, broju stupnjeva, rokova te u drugim pitanjima.
U odnosu na redovne sudove, postupak bi bio jednostavniji, pristupačniji i jeftiniji, pogotovo kada bi zakonom bilo određeno da su stranke oslobođene plaćanja pristojbi. Obvezno ili fakultativno mirenje, koje je uređeno u Belgiji, Njemačkoj, Grčkoj, Portugalu, Danskoj i mnogim drugim zemljama, znatno bi skratilo trajanje postupka, uz minimalno daljnje narušavanje odnosa između poslodavca i zaposlenika.
Postavlja se pitanje je li moguće unutar postojećeg sustava, izmjenama Zakona o parničnom postupku, boljim obrazovanjem sudaca i povećanjem njihovog broja, omogućiti efikasnije rješavanje radnih sporova. Također nije zanemariva niti količina sredstava koja je potrebna za osnivanje novih sudova te njihovo popunjavanje kadrovima.
Potrebno bi bilo odrediti i za koju bi vrstu sporova radni sudovi bili zaduženi: da li samo za pojedinačne sporove iz radnog prava, ili bi ti sudovi bili zaduženi i za sporove koji proizlaze iz kolektivnih ugovora, pa čak i za sporove koji su vezani za prava iz socijalnog osiguranja?
Prilikom donošenja odluke o posebnim radnim sudovima u Republici Hrvatskoj, treba uzeti u obzir da bi njihovo eventualno osnivanje i medijska eksponiranost koja bi pratila donošenje Zakona o radnim sudovima, ohrabrilo građane da se češće obraćaju sudu i zatrpavaju radni sud predmetima, jer bez obzira na sadašnji broj radnih sporova u RH, potencijalna brojka takvih predmeta puno je veća, a to je ponajprije uzrokovano duljinom postupaka, njihovim troškovima i nepovjerenjem radnika u pravosudni sustav, pa se građani u pravilu suzdržavaju od pokušaja ostvarivanja vlastitih prava putem suda.
Pripremio: Neven Brkić, dipl. iur.