Poslovnu sposobnost fizička osoba redovito stječe punoljetnošću (u hrvatskom pravu punoljetnost se sječe s 18 godina života). U razdoblju od četrnaeste do osamnaeste godine života maloljetnik je ograničeno poslovno sposoban, što znači da može sklopiti ugovor, ali ugovor postaje valjan tek odobrenjem zakonskog zastupnika (članak 276. Zakona o obveznim odnosima). No, poslovno ograničena osoba ipak može sklopiti neke ugovore bez odobrenja zakonskog zastupnika. U tom smislu postoji posebna poslovna sposobnost, ali ovlast na sklapanje takvih ugovora mora proizlaziti izravno iz zakona.
Tipičan primjer posebnim zakonom utvrđene potrebe suglasnosti zakonskog zastupnika je odredba članka 18. Zakona o radu kojom se izričito predviđa mogućnost poslovne sposobnosti maloljetnika starijeg od 15 godina za sklapanje ugovora o radu.
Također, primjer nalazimo i u članku 26. Obiteljskog zakona prema kojem sud u izvanparničnom postupku može dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života, a još nije punoljetna, ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak te da za zaključenje braka postoji opravdan razlog.
Naknadno odobrenje zakonskog zastupnika u rokovima iz članka 278. Zakona o obveznim odnosima konvalidira sklopljeni ugovor između suugovaratelja i maloljetnika.
Kad fizička osoba navrši 18 godina života i pritom je i duševno zdrava, stječe punu poslovnu sposobnost.
Sud može odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti zabraniti sklapanje određenih ugovora s time da osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti može sklapati sve ostale ugovore.
Sklopi li ograničeno poslovno sposobna osoba ugovor bez odobrenja zakonskog zastupnika, a ne radi se o ugovoru koji maloljetnik može sklopiti po zakonu, ugovor je pobojan (članak 276. stavak 3. u svezi sa člankom 330. do 335. Zakona o obveznim odnosima). Naknadno odobrenje zastupnika djeluje retroaktivno.
Zakonodavac se odlučio samo na pobojnost, a ne na ništetnost zbog nedostatka poslovne sposobnosti jer se ne ugrožava opći interes, već eventualno interes suugovaratelja koji bi mogao doći u nepovoljniji položaj bez obzira na to što za ograničenje nije znao.
Za presuđenje valjanosti ugovora bitna je stvarna poslovna sposobnost. Kada se govori o ograničenoj poslovnoj sposobnosti, redovito se misli na maloljetnike koji taj status imaju prema zakonu do stjecanja punoljetnosti. No, kada se radi o punoljetnim osobama, pa im se zbog zdravlja oduzima poslovna sposobnost, taj postupak mjerodavnih tijela nije lak i obično je dugotrajan, pa je česta situacija da je neka osoba sklopila ugovor u vrijeme kad joj još nije oduzeta poslovna sposobnost. Sudovi su u takvim prilikama redovito ocjenjivali je li osoba o kojoj se radi u vrijeme sklapanja ugovora bila stvarno poslovno nesposobna, bez obzira na to što oduzimanje poslovne sposobnosti (još) nije bilo utvrđeno sudskom odlukom.
Tako je, primjerice, odlukom Županijskog suda u Varaždinu, Gž-223/09-2 od 22. travnja 2009., zauzeto stajalište o utjecaju vođenja postupka radi potpunog lišenja poslovne sposobnosti oporučitelja na pravnu valjanost oporuke koja je ranije sastavljena. Sud je zaključio da vođenje postupka radi potpunog lišenja poslovne sposobnosti oporučiteljice nema utjecaja na pravnu valjanost oporuke ako je ona u vrijeme sastava oporuke bila sposobna za oporučno raspolaganje svojom imovinom.
Također, treba nešto reći o pravu suugovaratelja poslovno nesposobne osobe (članak 277. i 278. Zakona o obveznim odnosima). Suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji nije znao za njezinu poslovnu nesposobnost, može raskinuti ugovor što ga je sklopio s njom bez odobrenja njezinog zakonskog zastupnika. To isto pravo ima i suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji je znao za njezinu poslovnu nesposobnost, ali ga je ona prevarila da ima odobrenje svoga zakonskog zastupnika.
To pravo gasi se nakon isteka trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za odsutnost odobrenja zakonskog zastupnika, ali i prije ako zakonski zastupnik odobri ugovor prije nego što taj rok protekne. Suugovaratelj poslovno nesposobne osobe, koji je s njom sklopio ugovor bez odobrenja zakonskog zastupnika, može pozvati zakonskog zastupnika da se očituje odobrava li taj ugovor. Ako se zakonski zastupnik ne očituje u roku od trideset dana od toga poziva da ugovor odobrava, smatrat će se da je odbio dati odobrenje.