Rehabilitacija osuđenih osoba nastupa po sili zakona, a na rehabilitaciju državna tijela paze po službenoj dužnosti. Protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju, počinitelj prekršaja smatra se neosuđivanim, a podaci o prekršaju za koji je nastupila rehabilitacija ne mogu se nikome dati, a niti koristiti za bilo kakve potrebe (članak 78. stavak 6. Prekršajnog zakona).
Prema Pravilniku o prekršajnoj evidenciji (NN 27/2008), prekršajnu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa Republike Hrvatske u elektroničkom obliku (EOP), a evidencija sadrži podatke o osuđenicima kojima su pravomoćno izrečene prekršajne sankcije zbog prekršaja propisanih zakonom i evidenciju pravomoćnih odluka. Prekršajna evidencija obuhvaća podatke o prekršiteljima, podatke o izrečenim prekršajnim sankcijama, te o izrečenim mjerama oduzimanja imovinske koristi.
Podaci iz prekršajne evidencije brišu se po službenoj dužnosti kada po sili zakona nastupi rehabilitacija, te se o brisanju ili ispravku podataka donosi službena zabilješka. Podaci o brisanim odlukama ili odlukama koje se po zakonu smatraju brisanim, ne daju se nikome na uvid.
Stari Zakon o prekršajima (NN 88/2002, 122/02, 187/03, 105/04 i 127/04), u članku 248. navodi mogućnost brisanja podataka iz prekršajne evidencije na inicijativu okrivljenika. Ako nadležno tijelo ne bi donijelo rješenje o rehabilitaciji, okrivljenik je mogao tražiti od tijela da se utvrdi da je rehabilitacija, odnosno brisanje nastupilo po zakonu. Ako nadležno tijelo nije postupilo prema zahtjevu okrivljenika u roku od trideset dana od dana njegovog primitka, okrivljenik je donošenje rješenja o rehabilitaciji odnosno brisanju pravomoćne odluke mogao tražiti od prvostupanjskog suda.
Novi Prekršajni zakon ne sadrži takvu odredbu, ali mišljenja smo da bi osoba koja utvrdi da iz prekršajne evidencije nisu brisani njezini podaci imala pravo ishoditi rješenje o rehabilitaciji i brisanju podataka od prekršajnog suda i to na temelju supsidijarne primjene Zakona o kaznenom postupku (članak 474.), a prema članku 82. stavak 3. Prekršajnog zakona.
Osim prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, podatke o prekršiteljima vodi i policija.
Policija ima pravo radi obavljanja poslova iz svoje nadležnosti tražiti osobne i druge podatke od državnih tijela i drugih osoba koje su ovlaštene takve podatke posjedovati, te ih mogu sravnjivati s vlastitim evidencijama (članak 25. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima). Brisanje podataka iz policijske evidencije uređeno je u članku 26. i 27. navedenog Zakona, a nadzor nad zbirkama podataka, te davanje mišljenja o iznošenju podataka iz Republike Hrvatske (članak 24.), vodi Agencija za zaštitu osobnih podataka na temelju Zakona o zaštiti osobnih podataka.
Ako se sazna da podaci iz policijskih evidencija nisu izbrisani, a nakon što su se za to ispunili zakonski preduvjeti, nekadašnji okrivljenik, a sada rehabilitirani član društva, ima malo zakonskih sredstava koja može upotrijebiti.
Prema članku 5. Zakona o policiji, okrivljenik može podnijeti predstavku ili pritužbu na rad policije i njezinih djelatnika na koju mora dobiti odgovor u roku od 30 dana.
Ako podnositelj nije zadovoljan odgovorom, spis se dostavlja povjerenstvu za rad po pritužbama u Ministarstvu kojeg čine tri člana: policijski službenik Ministarstva te dva predstavnika javnosti koje imenuje saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija.
Mišljenja smo da se na odluku povjerenstva za rad po pritužbama može pokrenuti upravni spor.
Osim obraćanja Ministarstvu, okrivljenik može upotrijebiti i Zahtjev za zaštitu prava koji se upućuje Agenciji za zaštitu osobnih podataka. Agencija nadzire provođenje zaštite osobnih podatka na zahtjev ispitanika – fizičke osobe, na prijedlog treće strane ili po službenoj dužnosti.
Ako je osoba pretrpjela štetu, pogotovo neimovinsku, zbog nezakonitog postupanja na temelju podataka iz policijske evidencije koji su trebali biti brisani, uvijek je moguće podignuti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske.
Podatke o prekršajima koriste i druga tijela kao što su Porezna uprava, Državni zavod za statistiku ili sigurnosne službe prilikom obavljanja sigurnosnih provjera, ali njihove ovlasti prilikom korištenja takvih podataka nikako ne smiju prelaziti granice utvrđene propisima, a pogotovo u pogledu rehabilitacije okrivljenika.
Treba istaknuti kako bi se državna tijela prema rehabilitiranim osobama trebala odnositi kao prema osobama koje nikada nisu kazneno sankcionirane, pa stoga prijašnje osude nikako ne bi smjele utjecati na normalne aktivnosti građana kao što su prelazak državne granice, mogućnost zapošljavanja ili obavljanje poduzetničke djelatnosti.
Pripremio: Neven Brkić, dipl. iur.