Prema članku 81. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama, zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava. Dakle, zabilježba spora može se dopustiti tek ako se pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vodi postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje knjižnog prava.
Prije nešto više od godinu dana donesena je Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 1165/09-2 od 5. siječnja 2010., kojom je zauzeto stajalište u svezi zabilježbe vođenja jednog specifičnog postupka, odnosno pitanja ima li mjesta upisu zabilježbe pokretanja postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra u zemljišnim knjigama?
U drugostupanjskom postupku, koji je prethodio postupku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3698/08 od 31. ožujka 2009. odbijena je žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Rabu broj Z-1031/06 od 15. siječnja 2008. i naloženo brisanje zabilježbe odbijanja prijedloga uz obavijest sudionika o tome.
Rješenjem suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je prijedlog Republike Hrvatske od 8. lipnja 2006. radi zabilježbe postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra na kč. br. 1867/2 upisane u zk. ul. 1629 k.o. S. D., dok je u toč. II. izreke zabilježeno odbijanje prijedloga.
Iz podataka u spisu slijedi da je predlagateljica (Republika Hrvatska) zatražila od nadležnog zemljišnoknjižnog suda upis zabilježbe pokretanja postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra na nekretninama.
Prema članku 30. stavak 4. Zakona o zemljišnim knjigama, slijedi da je zabilježba vrsta upisa kojim se čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama i mogu se ostvarivati određeni pravni učinci kada je to zakonom predviđeno.
Nadalje, prema članku 70. istog Zakona slijedi da se zabilježba može odrediti kada je to predviđeno tim ili nekim drugim Zakonom (stavak 1.). Kad zakon predviđa mogućnost zabilježbe, nju na prijedlog ovlaštene osobe, suda ili drugog nadležno tijela, rješenjem određuje zemljišnoknjižni sud, ako nije što posebno određeno (stavak 2.).
Zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu. Isto vrijedi i kad je zabilježbom spora učinjeno vidljivim da se vodi postupak pred drugim nadležnim tijelom o čijem ishodu ovisi knjižno pravo. Te konačno, kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora.
Stoga ima mjesta ovakvoj zabilježbi ne samo kada je u tijeku neki parnični postupak nego kada je u tijeku i neki drugi postupak pred nadležnim tijelom pa i kada se radi o upravnom postupku.
Da bi se odgovorilo na pitanje o kojem se odlučivalo u ovom postupku pred Vrhovnim sudom valjalo je u konkretnom slučaju odgovoriti na dva pitanja:
a) o kakvom se postupku radi kada se odlučuje o granicama pomorskog dobra?
b) je li utvrđivanje granice pomorskog dobra knjižno pravo?
Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama određeno je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan tim zakonom (članak 3. stavak 1.), a njime upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbama tog Zakona (članak 10. stavak 1.).
Granice pomorskog dobra, sukladno odredbi članka 14. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva nadležnog za poslove pomorstva (članak 2. stavak 1. točka 10.), a na prijedlog županijskog povjerenstva za granice, što znači da se postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra pokreće prijedlogom županijskog povjerenstva. O granicama pomorskog dobra Povjerenstvo za granice odlučuje rješenjem, protiv kojeg se ulaže žalba Ministarstvu sukladno odredbi članka 14. stavak 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Oblik akta kojim se utvrđuju granice pomorskog dobra proizlazi i iz Uredbe o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra jer je člankom 9. Uredbe određeno da se granica pomorskog dobra utvrđuje rješenjem u upravnom postupku koje donosi Povjerenstvo Ministarstva.
Dakle, iz navedenog proizlazi da se postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra pokreće prijedlogom županijskog povjerenstva (članak 14. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama) te da se o tome donosi rješenje u upravnom postupku. Kako se, dakle, radi o upravnom postupku, istovremeno se radi i o postupku koji se može zabilježiti u zemljišnim knjigama na temelju članka 81. Zakona o zemljišnim knjigama.
Kako je već navedeno, pomorsko dobro je opće dobro, što znači da se radi o takvom dijelu prirode koji nije sposoban biti predmetom prava vlasništva i nalazi se u upotrebi svih sukladno odredbi članku 3. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Odredbom članka 35. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se na javna dobra u općoj upotrebi, koja su namijenjena uporabi svih, na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Konačno, člankom 17. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama, određeno je da će se u zemljišnu knjigu (glavnu knjigu) upisati i opće dobro ako to zatraži osoba koja na tome ima pravni interes.
U slučaju pomorskog dobra to je Republika Hrvatska putem Državnog odvjetništva jer se odredbom članka 15. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama određuje da prijedlog za upis pomorskog dobra - dakle općeg dobra u zemljišnu knjigu, podnosi državno odvjetništvo nakon što mu rješenje o određivanju granice pomorskog dobra (koje se donosi u upravnom postupku) dostavi Ministarstvo.
To i stoga što Republika Hrvatska na temelju citirane odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara za pomorsko dobro kao opće dobro bilo neposredno bilo putem jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno jedinica lokalne samouprave.
Time je udovoljeno i uvjetima propisanim člankom 82. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama na temelju kojeg zabilježbu postupka pred drugim nadležnim tijelom, a ne sudom, može tražiti svaki sudionik postupka ako dokaže da se postupak vodi.
Stoga, kako se opće dobro na zahtjev zainteresirane stranke upisuje u zemljišnu knjigu, radi se o knjižnom pravu koje može utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje knjižnog prava vlasnika nekretnine koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine na kojoj se pokreće postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra.
Prema tome, radi se o postupku zbog kojeg se može izvršiti zabilježba spora i kako se radi o postupku upisa knjižnog prava koje može utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje knjižnog prava vlasnika nekretnine koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine na kojoj se pokreće postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra, to ima mjesta upisu zabilježbe postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra kako je to zatražio predlagatelj.