Uredbom o raspolaganju nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, koja je stupila na snagu 26. svibnja 2011., propisan je način raspolaganja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, određivanje početne i tržišne cijene, sklapanje ugovora i izvršavanje ugovornih obveza, razvrgnuće suvlasništva na nekretninama u suvlasništvu Republike Hrvatske i drugih osoba, te kupnja nekretnina za korist Republike Hrvatske, a kojima upravlja Agencija za upravljanje državnom imovinom.
Prema Uredbi, načini raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH su sljedeći:
- prodaja nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske;
- razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama u suvlasništvu Republike Hrvatske i drugih osoba.
- zamjena nekretnina u vlasništvu RH s nekretninama u vlasništvu drugih osoba;
- kupnja nekretnina za korist Republike Hrvatske;
s tim da će se ostali oblici raspolaganja nekretninama iz članka 39. stavka 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom urediti posebnom uredbom.
Što se prodaje nekretnina tiče, nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske prodaju se javnim natječajem i to: javnim nadmetanjem ili javnim prikupljanjem ponuda, a iznimno neposrednom pogodbom. Postupak prodaje nekretnina u državnom vlasništvu putem javnog nadmetanja ili javnog prikupljanja ponuda detaljno je opisan u člancima 8. – 17. Uredbe.
Nekretnine se mogu iznimno prodati neposrednom pogodbom i po tržišnoj cijeni jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske i pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ako je to u interesu i cilju općeg gospodarskog i socijalnog napretka njezinih građana, s time da se smatra da su nekretnine u interesu i cilju općeg gospodarskog i socijalnog napretka građana u slučajevima kad se radi o nekretninama za potrebe javnih djelatnosti, infrastrukture, komunalnih objekata i sl. Ostale posebnosti raspolaganja državnim nekretninama neposrednom pogodbom propisane su člancima 19. i 20. Uredbe.
Daljnji način raspolaganja državnim nekretninama je razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama između Republike Hrvatske i drugih osoba i to fizičkom diobom kad je to moguće odnosno isplatom u slučajevima propisanim zakonom i po tržišnoj cijeni.
Iznimno, suvlasnička zajednica može se razvrgnuti isplatom i po tržišnoj cijeni i u slučajevima kad je fizička dioba moguća ili se ne radi o slučajevima razvrgnuća obvezatnom isplatom propisanom zakonom, ako tijelo nadležno za raspolaganje nekretninama ocijeni da je to gospodarski opravdano za Republiku Hrvatsku.
Odluku o razvrgnuću i načinu razvrgnuća donosi nadležno tijelo ovisno o vrijednosti suvlasničkog dijela nekretnine Republike Hrvatske, koje ujedno u ime Republike Hrvatske sklapa Ugovor o razvrgnuću. Prije donošenja odluke nadležnog tijela izvršit će se procjena tržišne vrijednosti nekretnine po odabranom ovlaštenom sudskom vještaku, na odgovarajući način kao kod prodaje nekretnina.
Nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske mogu se zamijeniti s nekretninama u vlasništvu drugih osoba, kad nadležno tijelo koje raspolaže nekretninama ocijeni da je takav način raspolaganja u interesu Republike Hrvatske.
Odluku o zamjeni nekretnina donosi tijelo ovisno o vrijednosti nekretnine, a koje ujedno u ime Republike Hrvatske sklapa Ugovor o zamjeni.
Prije donošenja odluke nadležnog tijela o zamjeni, izvršit će se procjenu nekretnina koje se zamjenjuju po odabranom ovlaštenom sudskom vještaku, na odgovarajući način kao kod prodaje nekretnina.
I, konačno, zadnji predviđeni način raspolaganja nekretninama je kupnja nekretnina za korist Republike Hrvatske. Člankom 23. Uredbe propisano je da će prije kupnje nekretnine za korist Republike Hrvatske Agencija po odabranom ovlaštenom sudskom vještaku izvršiti procjenu tržišne vrijednosti nekretnine koja se namjerava kupiti i to na odgovarajući način kao kod prodaje nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske.
Odluku o kupnji donosi tijelo ovisno o vrijednosti nekretnine koju se namjerava kupiti (v. članak 42. Zakona o upravljanju državnom imovinom i članak 25. Uredbe), a koje ujedno u ime Republike Hrvatske sklapa Ugovor o kupoprodaji. Nekretnina se može kupiti na natječaju, a iznimno neposrednom pogodbom, odgovarajućom primjenom odredaba članka 18., 19. i 20. Uredbe. Tijelo nadležno za kupnju ne može donijeti odluku o kupnji nekretnine po cijeni većoj od tržišne cijene.
Konačno, Uredbom (članak 24.) propisano je da je, u slučajevima kad na temelju posebnog zakona Republika Hrvatska ima pravo prvokupa na nekretninama, Agencija dužna prije donošenja odluke o korištenju prava prvokupa, a po pribavljenom mišljenju i preporuci nadležnog ministarstva o korištenju prava prvokupa, izvršiti procjenu vrijednosti nekretnine na odgovarajući način kao kod prodaje nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske.
Bitno je napomenuti da nadležno tijelo ne može, koristeći pravo prvokupa, kupiti nekretninu po cijeni većoj od tržišne cijene. Tek iznimno Vlada Republike Hrvatske u slučajevima korištenja prava prvokupa može donijeti odluku o kupnji nekretnine i po cijeni većoj od tržišne cijene, kad ocijeni da je to u interesu Republike Hrvatske.