Zakon o nezastarijevanju kaznenih dijela ratnog profiterstva i kaznenih dijela iz procesa pretvorbe i privatizacije stupio je na snagu 2. lipnja 2011. godine. U njegovom članku 1. određuje se da su kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države.
Ovako široko definiran vremenski period mogao bi unijeti nesigurnost u primjeni samog Zakona. Naime, Zakonom o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata zakonodavac je odredio vremenski period Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Deklaracijom o Domovinskom ratu Hrvatski Sabor odredio je period Domovinskog rata kao razdoblje od 1991. do 1995. godine. Mirna reintegracija odnosi na reintegraciju Hrvatskog Podunavlja koja je završena 15. siječnja 1998. godine.
Na temelju navedenog, nije potpuno jasno od kojeg dana počinje teći Domovinski rat odnosno ratno stanje, dok bi završetak ovog perioda trebao biti 15. siječnja 1998. Imajući u vidu ovako određeni vremenski period, te načelo zakonitosti kao jedno od temeljnih načela kaznenog prava, nejasno je iz kojeg je razloga zakonodavac ovim Zakonom obuhvatio i sve izmjene i dopune Kaznenog zakona zaključno s onima objavljenim u broju Narodnih novina 152/08. Budući da je, mišljenja smo, zakonodavac propustio preciznije definirati vremenski period na koji se odnosi primjena ovog Zakona, to će očito morati odrediti sudska praksa.
Nadalje, uz nedostatak preciznijeg određenja vremena počinjenja ovakvih kaznenih djela, zakonodavac je u članku 7. stavku 1. Zakona postavio dodatne uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi se kaznena djela, taksativno navedena u Zakonu, smatrala kaznenim djelima ratnog profiterstva. Takvim kaznenim djelima mora biti ostvarena nesrazmjerna imovinska korist podizanjem cijena robe koja je u nestašici, prodajom državne imovine znatno ispod njezine vrijednosti ili na drugi način iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države.
Uz ispunjenje ovih uvjeta, katalog navedenih kaznenih djela u stavku 2. istog članka proširen je i na druga kaznena djela propisana Osnovnim Krivičnim zakonom Republike Hrvatske, Krivičnim zakonom Republike Hrvatske i Kaznenim zakonom.
Iz Zakona jasno proizlazi da se ovdje radi o klasičnim kaznenim djelima koja zakonodavac, uz ispunjenje određenih uvjeta, smatra kaznenim djelima ratnog profiterstva. Međutim, nije jasno radi li se ovdje o uvođenju novih oblika kaznenih djela ili o uvođenju novog pojma u naš pravni sustav. Ako je zakonodavac u naš pravni sustav htio uvesti novi pojam, tada je propustio pobliže definirati ratno profiterstvo.
Što se tiče kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, potrebno je napomenuti da je proces pretvorbe društvenih poduzeća započeo u SFRJ 1988. godine donošenjem Zakona o poduzećima ("Službeni list SFRJ" br. 7/88, 40/89, 46/90 i 61/90) koji je omogućio pretvaranje društvenih poduzeća u društva kapitala, a Zakonom o prometu i raspolaganju društvenim kapitalom ("Službeni list SFRJ" br. 84/89 i 46/90), koji je donesen 1989. godine, omogućena je kupovina društvenog kapitala poduzeća. Dakle, tim zakonom započela je privatizacija društvenih poduzeća.
Zakonom o Agenciji Socijalističke Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (Narodne novine 18/09, 47/90, 52/90, 19/91 i 29/91), koji je donio Hrvatski sabor u travnju 1990. godine, osnovano je izvršno tijelo za nadzor i provođenje pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća.
Proces pretvorbe i privatizacije nastavio se u Republici Hrvatskoj na temelju gore citiranih zakona i nakon raspada SFRJ sve do donošenja novog zakona. Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća, kolokvijalno poznatijeg pod nazivom Zakon o pretvorbi i privatizaciji, koji je stupio na snagu 1. svibnja 1991. godine, stavljen je izvan snage Zakon o prometu i raspolaganju društvenim kapitalom, a pretvorba društvenih poduzeća nastavila se po novom Zakonu.
Taj je zakon bio na snazi u Republici Hrvatskoj sve do donošenja Zakona o upravljanju državnom imovinom koji ga je ukinuo, a stupio je na snagu 1. siječnja 2011. godine. Donošenjem Zakona o Hrvatskom fondu za privatizaciju, koji je stupio na snagu 12. prosinca 1992., ukinuta je prije osnovana Agencija za restrukturiranje i razvoj, te je njezine poslove preuzeo Fond za privatizaciju.
Iz ovog pregleda zakonodavstva SFRJ i Republike Hrvatske jasno je da proces pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća nije započeo osamostaljenjem Republike Hrvatske. Ovdje se radi o dva različita procesa koji su započeli još u vrijeme vlade Ante Markovića, a nastavili se i nakon osamostaljenja Republike Hrvatske.
Daniel Deković, dipl. iur
