Izvanbračna zajednica kao pravni institut uređena je od 1978. godine, Zakonom o braku i porodičnim odnosima. Ustavom Republike Hrvatske u članku 61. stavku 2. propisano je da se brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju zakonom. Ta odredba temelj je za uređenje izvanbračne zajednice kako u obiteljskom pravu tako i u drugim pravnim područjima. Prema Obiteljskom zakonu, izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete (članak 3.).
Dakle, osim potrebnog trajanja od najmanje tri godine, koji period je zakonski normiran na temelju dugogodišnje sudske prakse, ili kraće ako je u zajednici rođeno zajedničko dijete, za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno je da niti jedan od partnera nije u braku, da među njima postoji trajnija zajednica i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već i u uspostavljanju emocionalne povezanosti te ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, neovisno o eventualnoj namjeri zaključenja braka. Također, bitno je i da se radi o osobama različitog spola, budući da neformalne zajednice istospolno orijentiranih osoba uređuje Zakon o istospolnim zajednicama. Obiteljskim zakonom regulirano je i pravo izvanbračnih drugova na međusobno uzdržavanje te na uređenje imovinskih odnosa (članak 222. i 258. Obiteljskog zakona).
Osim Obiteljskim zakonom, izvanbračna zajednica odnosno pojedina prava izvanbračnih drugova koja proizlaze iz činjenice života u takvoj zajednici, regulirana su i drugim zakonima među kojima postoji izvjesna neujednačenost u smislu pretpostavki pod kojima se određena zajednica smatra izvanbračnom te u načinu njezinog dokazivanja.
Ukratko ćemo se osvrnuti na pojedine zakone koji sadrže odredbe o izvanbračnoj zajednici te sudsku praksu u smislu dokazivanju postojanja ovog oblika životne zajednice.
Zakon o nasljeđivanju u zakonske nasljednike prvog nasljednog reda ubraja i izvanbračnog druga ostavitelja (članak 8. stavak 2.). Izvanbračnom zajednicom, u smislu tog zakona, smatra se zajednica života neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka (članak 26.-30. Obiteljskog zakona). Dakle, kako zakon govori samo o duljem vremenu trajanja zajednice, tijelo koje postupa (sud ili javni bilježnik) pri utvrđivanju radi li se o izvanbračnoj zajednici vjerojatno će slijediti sudsku praksu (najmanje tri godine).
Zakonom o mirovinskom osiguranju omogućeno je pravo na obiteljsku mirovinu i izvanbračnom drugu koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine (članak 21. stavak 5.). Status izvanbračne zajednice prema ovom zakonu utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku. U izvanparničnom postupku dokazuju se i okolnosti za postojanje izvanbračne zajednice prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji u kojem se za stjecanje određenih prava, izvanbračnog druga smatra članom obitelji hrvatskog branitelja ako je do smrti, nestanka ili zatočenja branitelja s njime živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Prema nekim mišljenjima, ovakvo propisivanje izvanparničnog postupka za dokazivanje izvanbračne zajednice potpuno je nepotrebno budući da prema Zakonu o parničnom postupku već postoji mogućnost donošenja deklaratorne presude (u parničnom postupku koji se pokreće tužbom za utvrđenje), kojom se u dokaznom postupku utvrđuje postojanje nekog prava ili pravnog odnosa.
Nadalje, Zakon o obveznim odnosima u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, priznaje pravo njezinom izvanbračnom drugu na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, ako je među njima postojala trajnija zajednica života (članak 1101. stavak 2.). U tom smislu u sudskoj praksi izražen je stav da se kod utvrđivanja trajanja ove zajednice ne primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona (najmanje 3 godine), budući da taj zakon ne određuje pojam izvanbračne zajednice koji bi se morao primjenjivati i u drugim odnosima koji njime nisu regulirani, već bi se, bez obzira na njezino trajanje, o takvoj životnoj zajednici radilo ako je u njoj postojala trajnija emocionalna i ekonomska odnosno egzistencijalna povezanost partnera – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 796/2008-2 27. siječnja 2010. Također, isti sud je mišljenja da za postojanje takve trajnije zajednice muškarca i žene nije od odlučnog značaja činjenica da žive na istoj adresi - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 1121/2007-2 22. studenoga 2007.
Prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, obveze svjedočenja oslobođena je, među ostalim, i osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici. I u smislu toga zakona, izvanbračna zajednica je životna zajednica žene i muškarca koji nisu u braku, a koja traje dulje vrijeme ili kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete (članak 202. stavak 33.). Sudska praksa u kaznenom postupku je elastičnija, pa za postojanje izvanbračne zajednice ne traži da se radi o zajednici koja traje najmanje tri godine, odnosno kraće ako je u njoj rođeno dijete, ali traži da se radi o faktičnoj zajednici dviju osoba suprotnog spola koja je trajna i koja se od bračne razlikuje samo po okolnosti da nije sklopljen brak u skladu s odredbama Obiteljskog zakona. Dakle, između izvanbračnih drugova mora postojati ozbiljna odluka da zajedno žive i međusobno si pomažu i ta odluka mora biti realizirana kroz vrijeme kroz koje se može zaključivati o njezinoj ozbiljnosti – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž 397/2005-3 31. svibnja 2005.
Zakonom o medicinskoj oplodnji podvrgavanje tome postupku omogućeno je i osobi koja živi u izvanbračnoj zajednici. Osim uvjeta da se radi o neudanoj ženi i neoženjenom muškarcu, uvjet je i da oni ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici u smislu toga zakona te propisa o obiteljskim odnosima ili drugih propisa koji određuju izvanbračnu zajednicu ili izvanbračnog druga. Za potrebe ovog postupka, status izvanbračne zajednice dokazuje se ovjerenom izjavom kod javnog bilježnika na obrascu propisanom Pravilnikom o obrascu izjave o izvanbračnoj zajednici.
Pojedini zakoni, iako priznaju određena prava na temelju postojanja izvanbračne zajednice, ne definiraju pretpostavke koje ovu zajednicu pobliže određuju - npr. Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama ne pravi razliku u pravima na ovu potporu glede bračnog odnosno izvanbračnog statusa; prema Zakonu o radu izvanbračni drug ima pravo na plaćeni dopust u slučaju poroda izvanbračne supruge, teže bolesti ili smrti izvanbračnog druga; status osigurane osobe kao član obitelji osiguranika, prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, može steći i izvanbračni drug. Stoga će se njezino postojanje u eventualnom sudskom postupku morati dokazivati dokazima kao što su izjave samih stranaka, svjedoka, prijave prebivališta na zajedničkoj adresi, zajednička imovina upisana u zemljišnim knjigama, eventualne službene isprave ovlaštenih tijela (npr. zapisnici i drugi dokumenti Centra za socijalnu skrb) i, naravno, podaci o rođenju zajedničkog djeteta.
U nastavku donosimo nekoliko sudskih odluka u kojima je sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio koje se zajednice smatraju odnosno ne smatraju izvanbračnima:
- „ … zajednica koju su imale stranke nema bitnih elemenata izvanbračne zajednice (…) druženje i višegodišnje hodanje stranaka, boravci tuženice u radionici tužitelja, pa čak i u situaciji da je tuženica u više navrata pomagala tužitelju u radu, posjeti tužitelja tuženoj i njezinoj majci, činjenica da je tužitelj znao i prespavati kod tuženice kad u stanu nije bilo njezine majke, nisu elementi na temelju kojih se može zaključiti, da je riječ o izvanbračnoj zajednici. Stranke nisu, dakle zasnovale zajednicu života u smislu zajedničkog stanovanja, ishrane, vođenja zajedničkog (ekonomskog) domaćinstva i slično.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 1038/2006-2 28. ožujka 2007.
- „ … iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da je tužitelj s pokojnicom živio u izvanbračnoj zajednici koja se može izjednačiti s bračnom, budući da je nekoliko godina prije smrti imenovane živio s njom u spornom stanu u ekonomskoj zajednici, te da su se međusobno pomagali. Izvanbračna zajednica, naime, je intimni odnos muškarca i žene u kojem se zadovoljavaju njihove složene životne potrebe, primjerice, psihičke, emocionalne, seksualne, ekonomske i dr. Da bi se, pak, takva zajednica mogla izjednačiti s bračnom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, pa i namjera da takva zajednica bude trajna.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Gzz 5/2002-2 14. siječnja 2003.
- „ Kad je u postupku utvrđeno da kroz svih 16 godina stranke nisu živjele zajedno, jer je svaka ostala živjeti u svojoj kući, sa svojom djecom, čak u odvojenim selima, da su se povremeno posjećivale i pomagale u poljoprivrednim poslovima, onda takav odnos nema značajke zajednice života i rada, pa stoga ni izvanbračne zajednice.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 1024/2004-2 29. prosinac 2004.
Iako temelj za uređenje ove zajednice postoji u odredbama Ustava RH, a prema Obiteljskom zakonu i nekim drugim zakonima izjednačena je s bračnom zajednicom, ima propisa koji još uvijek ne izjednačavaju status bračnog i izvanbračnog druga. Tako je prema Zakonu o porezu na promet nekretnina samo bračni drug oslobođen plaćanja ovog poreza, ali ne i izvanbračni. Također, sukladno odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, osobni odbitak za bračne drugove može se koristiti samo u bračnoj zajednici, a iako Obiteljski zakon propisuje dužnost uzdržavanja izvanbračnog druga, na takvo se uzdržavanje ne može tražiti porezna olakšica.
Zaključno možemo reći da u stvarnosti postoje različiti oblici neformalnog zajedničkog života muškarca i žene s većim ili manjim obilježjima bračne zajednice. Za razliku od braka koji se sklapa i prestaje na način propisan zakonom, izvanbračna zajednica zasniva se i raskida neformalno. Stoga, budući da regulacija njezinih pravnih učinaka u propisima nije ujednačena, na sudovima je da u svakom pojedinom slučaju utvrde postojanje odnosno nepostojanje izvanbračne zajednice i to uglavnom vezano uz postupak u kojem se to utvrđenje traži (npr. ostavinski, kazneni, imovinski, naknada štete).
Ljiljana Drakulić, dipl. iur.