Naime, u toj se pravnoj studiji pretpostavlja da bi se pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u povodu oglednog postupka moglo interpretirati na različite načine, što svakako ne odgovara cilju koji se oglednim postupkom, kao novim institutom uvedenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku2 željelo postići. Ukratko, ako je svrha oglednog postupka riješiti važno pravno pitanje kako bi se osigurala ustavna zadaća Vrhovnog suda RH - jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te ako su sudovi u nastavljenim postupcima vezani tim pravnim shvaćanjem (čl. 502.n Zakona o parničnom postupku3) nedopustivo je da nižestupanjski sudovi apstrahiraju tako doneseno pravno shvaćanje i(ili) sude protivno njegovom sadržaju.
1. Ogledni postupak kao novi institut u hrvatskom pravu
Sudovi u Republici Hrvatskoj pri suđenju koriste pravna shvaćanja Vrhovnog suda, koja kao svojevrstan izvor prava, posebne snage i autoriteta, utječu na razvoj hrvatskog pravnog sustava u cijelosti. Problem ostvarivanja neposrednog kontakta između prvostupanjskih sudova i najviše sudske instance u različitim se pravnim sustavima ostvaruje različitim pravnim instrumentima. Samo neki od njih su primjerice skokovita revizija4 u njemačkom procesnom pravu ili postupci za rješavanje spornog pravnog pitanja u Srbiji i Federaciji Bosne i Hercegovine.5 Poučeni dosadašnjom praksom potrebe rješavanja velikog broja predmeta temeljenih na sličnom činjeničnom i(ili) pravnom supstratu, i u Hrvatskoj se pokušao iznaći odgovarajući instrument, koji bi Vrhovnom sudu RH trebao omogućiti da u takvim situacijama zauzimanjem pravnog shvaćanja, omogući da se svi ti slični sporovi riješe na jedinstven način, čime se omogućava brže i djelotvornije suđenje.6 Bojazan o tome hoće li se taj složeni institut ikada primijeniti u praksi, otklonjena je ubrzo nakon donošenja i stupanja na snagu Novele ZPP-a 19,7 a prvi ogledni postupak pokrenut je već 20. rujna 2019. Općinski sud u Pazinu u prijedlogu P 1413/2019-9 postavio je važno pravno pitanje "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?" Besprijekorno i u zadanim rokovima ispoštovana zakonom propisana procedura (čl. 502.i – 502.n ZPP-a) u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava relativno brzo je rezultirala donošenjem prve odluke u oglednom postupku i pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH o tom važnom pravnom pitanju.
2. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda
Rješenje Gos 1/2019 -36 od 4. ožujka 2020. kojim je Vrhovni sud RH na postavljeno pravno pitanje odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, uskoro nakon donošenja postalo je predmet intenzivne rasprave. Naime, ono što je korisnike kredita koji su pristali na konverziju zanimalo jest od kakvog je utjecaja pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud RH zauzeo u povodu oglednog postupka na njihove zahtjeve za isplatu. Tako je u nedavno objavljenom članku,8 autor toga članka nakon izražene dvojbe o još uvijek relativno otvorenom i nejasnom pitanju obeštećenja onih potrošača koje su svoje CHF kredite konvertirali u euro kredite, zauzeo stajalište da pitanje pune restitucije potrošača Vrhovni sud RH nije vezao uz ništetnost odnosno nepostojanje sporazuma o konverziji, na što su brojni umješači u oglednom postupku i sami ukazivali u svojim podnescima, već je rješavanje tog pitanja uputio u domenu individualnih parnica i posebnih okolnosti svakog pojedinog konvertiranog kredita, na taj način napravivši jasnu distinkciju između valjanosti konverzije i prava na punu restituciju koja se mora preispitati u svakom pojedinom sporu.9
Međutim, ovakav stav autora naravno ne isključuje mogućnost i nešto drugačije interpretacije pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH koja (čini se) ipak nije imala za intenciju samo odgovoriti na pitanje valjanosti ugovora o konverziji, već odgovorima na različite nedoumice s tim u vezi sugerirati da potrošači koji su konvertirali ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskom franku nemaju pravo na obeštećenje. U prilog izraženom stavu osim šire pravne studije koju autorica uskoro namjerava objaviti jest i niz drugih argumenata koje i sam Vrhovni sud RH iznosi. Zanimljivo je kako se o njima šuti, a oni izražavaju stav Vrhovnog suda RH ne samo o valjanosti ugovora o konverziji kao takvog već i pravnim posljedicama koje iz toga ugovora proizlaze. Jedna od pravnih posljedica tako zaključenog ugovora jest i da pravomoćno utvrđenje ništetnima ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku u postupku kolektivne pravne zaštite nisu od utjecaja na valjanost toga ugovora.
U skladu s tim, Vrhovni sud RH iznosi da je ZID ZPK 15 izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca. Svrha koju je zakonodavac ZID ZPK 15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je postaviti trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR i rasteretiti pravosuđe.10 Pokušaj rasterećenja pravosuđa započeo je povlačenjem tužbi potrošača koji su proveli konverziju, jer nakon toga se kao poseban pravni problem pojavljuje i pitanje naknade troška uslijed povlačenja tužbi i kriterija prema kojima će se ono prosuđivati,11 Očigledno, bilo je potrošača koji su shvatili da su konverzijom ujedno i obeštećeni, pa su nakon toga povukli tužbe. U protivnom se taj problem ne bi niti pojavio, već bi potrošači i dalje ostali pri stavu da im pripadaju određeni iznosi do potpunog obeštećenja. Iznimno važnim se čini da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, dakle s djelovanjem od momenta zaključenja ugovora, da je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima.
Osim toga, Vrhovni sud RH u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja navodi da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije i vrši jasno razlikovanje između presude u predmetu C-118/17 Dunai protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. i konverzije provedene prema ZID ZPK 15, gdje su u potonjem slučaju potrošači imali mogućnost odabrati hoće li zaključiti ugovor o konverziji ili ne, za razliku od izravne zakonske intervencije i njezinih učinaka koji su predmet odluke u slučaju Dunai.
Time što Vrhovni sud RH sugerira da se postojanje pravnog interesa ne bi moglo isključiti kod primjerice poslovne nesposobnosti ili u slučaju da konverzija nije provedena suglasno s odredbama ZID ZPK 15, moglo bi se interpretirati na različite načine. Ipak, sukladno ranije iznesenim stavovima u odnosu na valjanost ugovora o konverziji i njegove učinke, jer samo pitanje valjanosti toga ugovora, bez rasprave o njegovim učincima bilo bi besmisleno, Vrhovni sud RH zapravo sugerira da potrošači nemaju pravo na obeštećenje. S obzirom na ograničenost ovog teksta u pogledu njegovog opsega, kratak test interpretacije vezujućeg pravnog shvaćanja Vrhovnog suda o valjanosti ugovora o konverziji, može se izvršiti prema do sada donesenim odlukama županijskih sudova u nastavljenim postupcima i razlozima kojima su se ti sudovi rukovodili u njima.
3. Odluke županijskih sudova nakon pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH o valjanosti ugovora o konverziji
Kako su županijski sudovi prihvatili pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH doneseno u povodu oglednog postupka, odnosno poštuje li se odredba čl. 502.n ZPP-a sukladno kojoj će sud u nastavljenim postupcima biti vezan tim pravnim shvaćanjem, nažalost nemamo jedinstven odgovor. Tako je Županijski sud u Puli-Pola presudio da se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrdio presudu Općinskog suda u Rijeci P-2660/16-16 od 17. svibnja 2017 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice 12 U obrazloženju svoje odluke Županijski sud u Puli -Pola pozvao se na izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz oglednog postupka te utvrdio da se izraženo pravno shvaćanje primjenjuje i u odnosu na postavljen zahtjev tužiteljice.13 Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud također je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu 39 P 1821/2017 od 28. studenog 2018.14 I ovaj se sud pozvao na stajalište Vrhovnog suda RH zauzeto u odluci Gos 1/2019-36 od 4. ožujka te zaključio da zbog valjanosti sporazuma o konverziji proizlazi da tužbeni zahtjev tužitelja kako glavni, tako ni eventualno kumulirani nisu osnovani. Nasuprot tome, Županijski sud u Zadru presudio je da se odbija žalba tuženice kao neosnovana i potvrdio presudu Općinskog suda u Vukovaru naloživši tuženici da isplati određeni novčani iznos tužiteljici na ime preplaćenih iznosa kamata, potpuno ignorirajući odluku Vrhovnog suda u povodu oglednog postupka i zauzeto pravno shvaćanje.15 S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radilo o tužiteljici koja je zaključila ugovor o konverziji, drugostupanjski sud bio je dužan pozvati se na zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH, jer to proizlazi iz zakona (čl. 502.n ZPP-a). Treba podsjetiti da ogledni postupak i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH s tim u vezi imaju zadatak da osiguraju jedinstvenu primjenu prava te su uvedeni u hrvatski pravni sustav upravo s tim ciljem. Kao svojevrsni kuriozitet treba navesti da se Županijski sud u Zadru poziva na vezujući učinak odluka donesenih u povodu postupka kolektivne zaštite i obvezu sudova da se u posebnim postupcima radi ostvarivanja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st.1. ZPP-a, ali ne i na obvezujući učinak pravnog shvaćanja Vrhovnog suda za slične sporove prema čl. 502.n ZPP-a.
4. Zaključak
Neujednačena praksa drugostupanjskih sudova jedan je od razloga za izjavljivanje revizije po dopuštenju (čl. 382. u svezi s čl. 385.a ZPP-a), samo pod pretpostavkom da se o tom pravnom pitanju Vrhovni sud još nije izjašnjavao. Smatramo da pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH doneseno u povodu oglednog postupka ne služi tome da se s njim u vezi iniciraju novi postupci pred Vrhovnim sudom. Naprotiv, njegova je uloga sasvim protivna tome - ona služi ujednačavanju prakse nižestupanjskih sudova kako bi se u sličnim sporovima sudilo na jedinstven način. Građani su izloženi opasnoj pravnoj nesigurnosti ako slični sporovi (koji se temelji na istom pravnom pitanju) rezultiraju posve različitim odlukama, dakle ako u jednom postupku tužitelj uspije sa tužbenim zahtjevom i bude mu isplaćen određeni novčani iznos, a u drugom bude odbijen te mu zbog toga bude naplaćen trošak koji može (u ovisnosti o visini tužbenog zahtjeva) iznositi gotovo koliko i glavni zahtjev. Konačno, za pretpostaviti je da, ako bi se Vrhovni sud RH u povodu potencijalno izjavljene revizije po dopuštenju suočio s analiziranom situacijom, reviziju prihvatio jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda (suda koji je zauzeo pravno shvaćanje u oglednom postupku) te bi s tim u vezi reviziju prihvatio i pobijanu odluku drugostupanjskog suda preinačio. U protivnom, izložio bi se riziku ponovnih nesagledivih posljedica različitosti odluka unutar jedinstvenog pravnog sustava.
Prof. dr. sc. Aleksandra Maganić, izvanredna profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
_______________________________________
^ 2 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 70/19.), u daljnjem tekstu ZID ZPP 19, Novela ZPP-a 19.
^ 3 Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.), u daljnjem tekstu: ZPP.
^ 4Njem. Sprungrevision.
^ 5 O nekim komparativnim iskustvima opširnije vidi Maganić, Aleksandra, Ogledni postupak prema Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku 2016., Zbornik radova s II međunarodnog savjetovanja Aktualnosti građanskog procesnog prava – nacionalna i usporedna pravnoteorijska i praktična dostignuća (urednik Jozo Čizmić et al.) Pravni fakultet Sveučilište u Splitu, Split, 2016. str. 121-142.; Maganić, Aleksandra; Ogledni postupak ili postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja – sličnosti i razlike, Revija Kopaoničke škole prirodnog prava, Beograd, br. 1/2019., str. 219-236.
^ 6Tako se u obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku navodi da se uvođenjem oglednog postupka nastoji ostvariti više ciljeva - ubrzati postupanje u svim onim postupcima u kojima je meritum stvari u pogledu pravnog pitanja isti, a koji su pokrenuti u većem broju ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju. Pored toga, Vrhovni sud donošenjem odluke o određenom pravnom pitanju osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno razvoj prava kroz sudsku praksu. Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku od svibnja 2019. https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2019-05-30/162602/PZ_620.pdf, stanje od 22. svibnja 2020.
^ 7 Novela ZPP-a 19 stupila je na snagu 1. rujna 2020.
^ 8 Metelko, Igor, Prava korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF unatoč valjanosti konverzije, s osvrtom na prvi ogledni postupak u Republici Hrvatskoj, broj Gos-1/2019, dostupno na: http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=41703, stanje od 23. svibnja 2020.
^ 9 Ibid.
^ 10 Nacrt prijedloga Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, s Konačnim prijedlogom zakona od rujna 2015, Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom te posljedice koje će se donošenjem Zakona proisteći, str. 5.
^ 11 Neujednačenost sudske prakse glede troškova postupka u slučaju konverzije CHF kredita, http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=27968, stanje od 24. svibnja 2020.
^ 12 Županijski sud u Puli – Pola Gž-925/2017-2 od 20. ožujka 2020.
^ 13 Slična je po svom sadržaju i obrazloženju i odluka Županijskog suda u Puli – Pola Gž 9/2019-2 od 16. ožujka 2020. kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena u cijelosti presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3112/2017 od 22. listopada 2018.
^ 14 Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, Gž-73/2019-5 od 28. travnja 2020.
^ 15 Županijski sud u Zadru, Gž-219/2020-2 od 23. travnja 2020.
