c S
U središtu

Izricanje disciplinske mjere isključenja iz lovačkog društva

28.12.2011

Upravni sud je u jednom postupku odlučivao o tome je li pravo na članstvo u udruzi, a time i pravo na zaštitu od isključenja iz članstva, pravo koje se može štititi u postupku ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina prema članku 66. Zakona o upravnim sporovima.

Sudsko vijeće Imovinsko-pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske u presudama broj Zpa-40/10, 41/10, 43/10, 45/10 od 23. prosinca 2010. nakon Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gž 1/04-2 od 21. veljače 2007. meritorno je rješavalo podnesene zahtjeve protiv izrečenih disciplinskih mjera isključenja iz lovačkog društva.

U navedenim presudama Upravni sud je izrazio shvaćanje da je time što rješenja kojima su tužitelji isključeni iz članstva u lovačkom društvu nisu obrazložena, povrijeđeno ustavno pravo iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske te članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Prema članku 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske svatko ima pravo da o njegovim pravima i obvezama građanske naravi odluči nezavisni i nepristrani sud koji je ustanovljen zakonom. Prema članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, svakome je osigurano pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Vijeće se kod donošenja navedenih presuda pozvalo i na Odluku Ustavnog suda U-III-1630/2006 od 17. lipnja 2009. prema kojoj postupovna jamstva na pravično suđenje obuhvaćaju i pravo na valjano i dostatno obrazloženje odluke koja je predmet ocjene.

Kako je na temelju odredbe članka 66. Zakona o upravnim sporovima, Sud odlučio odgovarajućom primjenom Zakona o upravnim sporovima, to je pozivom na članak 209. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku vijeće zaključilo da je time što osporene odluke Skupštine Lovačkog društva nisu obrazložene, povrijeđena odredba navedenog Zakona, a slijedom toga u postupku nisu osigurana postupovna jamstva na pravično suđenje podnositeljima zahtjeva.

Ovdje je potrebno naglasiti da su podnositelji zahtjeva podnijeli u jednom slučaju tužbe protiv odluka Skupštine Lovačkog društva „F.“ iz H. kojima je odbijena žalba protiv odluke Stegovnog suda Lovačkog društva, a u drugom slučaju odlukom Skupštine Lovačkog društva odbijen je prigovor protiv odluke Izvršnog odbora društva o prestanku članstva u društvu (Radi se zapravo o dvije vrste odluka. U jednom slučaju rješenjem Skupštine Lovačkog društva odbijena je žalba podnositelja zahtjeva na Odluku Stegovnog suda Lovačkog društva o isključenju iz članstva toga društva. U drugom slučaju rješenjem Skupštine Lovačkog društva odbijen je prigovor podnositelja zahtjeva protiv Odluke Izvršnog odbora Lovačkog društva o prestanku članstva u društvu. Županijski sud u Čakovcu, a zatim Vrhovni sud Republike Hrvatske te su slučajeve tretirali jednako te su u svojim rješenjima naveli da se u oba slučaja radi o isključenju iz lovačkog društva.).

U tim je predmetima Županijski sud u Čakovcu donio jedno zajedničko rješenje kojim se oglasio nenadležnim za postupanje u tom predmetu. Povodom žalbi na to rješenje Vrhovni sud Republike Hrvatske već spomenutim rješenjem broj Gž-1/04-2 od 21. veljače 2007. djelomično je prihvatio žalbe tužitelja te je preinačio rješenje Županijskog suda u Čakovcu na način da je u izreci naveo da se Županijski sud u Čakovcu oglašava stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari, te se predmet ustupa Upravnom sudu Republike Hrvatske kao nadležnom.

U obrazloženju toga rješenja Vrhovni sud navodi da je pravo članstva u udruzi pravo građanske naravi i kao takvo u smislu odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, podliježe sudskoj zaštiti, ali ne sudskoj zaštiti navedenih redovnih sudova već sudskoj zaštiti prema odredbi članka 66. Zakona o upravnim sporovima. Vrhovni sud RH upućuje tužitelje koji smatraju da su im odlukama Stegovnog suda tuženika povrijeđena prava kao građanima i članovima društva, uz činjenicu da je odluka Stegovnog suda tuženika pojedinačni akt, da im pripada sudska zaštita pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. Nakon takve upute Vrhovnog suda, vijeće Imovinsko-pravnog odjela meritorno je rješavalo podnesene zahtjeve u navedenim predmetima.

Prema dosadašnjoj praksi Upravnog suda izraženoj u zaključku sa sjednice svih sudaca tog Suda od 27. rujna 1994., protiv konačne odluke o primitku ili isključenju u stegovnom postupku, iz političke stranke, sindikata i druge udruge ne može se podnijeti zahtjev po članku 66. Zakona o upravnim sporovima. To shvaćanje bilo je utemeljeno na odredbama Zakona o lovu (Narodne novine, broj 10/94) i odredbama Ustava Republike Hrvatske kojima, kako je navedeno u tom zaključku, Ustav zajamčuje slobodu udruživanja pod zakonskim uvjetima, ali ne i neko ustavno pravo da određeni subjekt bude član upravo određene udruge.

Također je u predmetu Zpa-1/2005 od 27. rujna 2006. izraženo shvaćanje da se protiv odluke u postupku isključenja iz političke stranke, sindikata i druge udruge ili organizacije ne može podnijeti zahtjev u smislu članka 66. Zakona o upravnim sporovima jer se njome ne dira u slobode ili prava građana zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, koja bi bila povrijeđena konačnim pojedinačnim aktom.

Odredbom članka 43. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, građanima se jamči pravo na slobodno udruživanje, ali tim odredbama nisu propisani uvjeti pod kojima će građanin tu slobodu uživati, već isti moraju biti određeni zakonom, ovdje Zakonom o lovu.

U praksi ovoga Suda također je zauzeto shvaćanje da rješenje lovačkog društva kojim je tužitelj isključen iz lovačkog društva nije upravni akt u smislu članka 5. i 6. Zakona o upravnim sporovima, a niti je lovačko društvo državno tijelo ili organizacija koja obavlja javne ovlasti, pa stoga akti koje ono donosi nemaju svojstvo upravnog akta kojim bi državno tijelo u obavljanju javnih ovlasti rješavalo o stanovitom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari (Us-3194/03-2 od 28. kolovoza 2003.). Ta je odluka donesena nakon što je prethodno Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj: U-III-730/99 od 15. studenoga 2000. ukinuo ranije rješenje ovog Suda oznake Zpa-2/1997-4 od 14. siječnja 1999. i predmet vratio ovom Sudu na ponovni postupak.

Isto tako je u svojoj Odluci broj: U-III-1630/2006 od 17. lipnja 2009. Ustavni sud RH izrazio shvaćanje da podnositelju ustavne tužbe nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava RH, time što je isključen iz članstva lovačke udruge jer se radi o internim pravilima udruge koja je ovlaštena samostalno, svojim aktima propisivati prava, obveze i odgovornosti svojih članova kao i pretpostavke za učlanjenje u nju i isključenje iz iste. Stoga se na taj slučaj ne može primijeniti sadržaj ustavnog prava na pravično suđenje, koje je prema tvrdnji Ustavnog suda RH, ograničeno na postupovna jamstva.

Obzirom na ovako različitu dosadašnju praksu sud je zaključio da pravo na članstvo u udruzi, a time i pravo na zaštitu od isključenja iz članstva odnosno prestanka članstva u udruzi, je pravo koje se može štititi u postupku ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina prema članku 66. Zakona o upravnim sporovima, ako je takva sloboda ili pravo povrijeđeno konačnim pojedinačnim aktom.

Ljerka Morović Pavić, dipl. iur.